1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Kulturna vijeća po hitnom postupku

Pred hrvatskim Saborom proteklog se tjedna našao prijedlog novoga Zakona o kulturnim vijećima koji je u proceduru upućen po hitnome postupku - izazvalo je to brojne burne, i uglavnom negativne, reakcije.

Autonomija odlučivanja ili politička kontrola, centralizacija ili decentralizacija, bolja operativnost ili koncentracija moći. To su samo neke od suprotstavljenih kvalifikacija prijedloga novoga Zakona o kulturnim vijećima koje se ovih dana može pratiti u hrvatskim medijima. Prijedlog donosi niz novosti poput osnivanja kulturnih vijeća na lokalnim razinama, vijeća dobivaju veće ovlasti na području strateškog planiranja, broj članova se smanjuje sa sedam na pet, a članove imenuje i razrješava sam ministar. Predviđeno je i ukidanje dvaju vijeća, onoga za arhitekturu i urbanizam, te vijeća za medijsku kulturu.

I dok će se o prednostima i manama zakonskoga prijedloga još raspravljati, kulturnu je javnost najviše zaskočila žurnost kojom je ministarstvo pokušalo progurati novi zakon bez adekvatne javne rasprave. Stoga je zagrebački Gradski ured za kulturu organizirao ad-hoc okrugli stol u Novinarskome domu gdje se okupilo 100-injak sudionika, a prvi je kritiku na prijedlog zakona uputio bivši ministar kulture Antun Vujić: "Ovo što se sada zove Zakon i kulturnim vijećima zapravo je zakon o povjerenstvima za kulturu koja fingiraju kulturna vijeća. Ona nemaju nikakvu autonomiju, niti po izboru, niti po načinu rada. Čudne su neke od tih ideja, poput recimo ministrova predsjedavanja nacionalnim vijećem za kulturu. Nisam naišao, osim na jednome mjestu, na ijednu inovaciju, ali na redukcije sam naišao. Tri članka je manje, a manje je čini mi se i nekoliko institucija demokratskoga odlučivanja."

Vujić je ustvrdio kako se tim prijedlogom obezvrjeđuje sve što je Hrvatska postigla na međunarodnom planu jer je upravo model kulturnih vijeća našoj zemlji donio važne bodove na području međunarodne kulturne politike, a hitna procedura, dodao je, podvlači dojam da se radi o izravnom udaru na autonomiju kulture.

Ministar kulture Božo Biškupić, predstavljajući Vladin zakonski prijedlog saborskim zastupnicima, očekivano je odbacio tvrdnje o obezvrjeđivanju i centralizaciji te ocijenio da je riječ o zakonu koji će otvoriti mogućnost kvalitetnijeg odlučivanja u kulturi na svim razinama.

A na spomenutome okruglome stolu novi je zakon podržala i predsjednica Hrvatskoga društva filmskih djelatnika Nada Gačešić – Livaković, koje je poručila: "da onda radije podržavamo koncept zakona gdje će ministar imenovati, gdje će ministar razrješavati, ministar koristiti uspjeh, ali ministar će snositi i odgovornost, ne se licemjerno skrivati iza vijeća kad mu treba, dok uspjehe pripisuje sebi."

Na zakonski prijedlog najburnije su reagirali predstavnici koordinacije nezavisnih inicijativa u kulturi koja okuplja desetak nezavisnih udruga i klubova te mrežu za kulturnu suradnju Clubture koja obuhvaća oko četrdeset nezavisnih organizacija i inicijativa iz cijele Hrvatske. Njihovu zabrinutost izazvala je najava ukidanja vijeća za medijsku kulturu:

"Cjelokupno polje novih formi kulturnog djelovanja ostat će zapravo bez svojega matičnog vijeća i predstavnika u daljim strateškim odlukama" pojasnio je predstavnik koordinacije i član ukinutoga vijeća Teodor Celakoski. Ministarstvo je, u međuvremenu, prihvatilo njihov amandman o osnutku vijeća za nove medijske kulture, no to nije okončalo nezadovoljstvo koordinacije koja je ideju o strateškoj ulozi vijeća nazvala demagoškom jer se vijeća ni do sada, kada su imala veće ovlasti, nisu bavila tim segmentom, pa stoga vjeruju da se strategijom neće baviti ni u novoj konstelaciji gdje ministarstvo želi centralizirati svoj rad i želi pretvoriti cjelokupno ministarstvo u svojevrsni bunker.

U svakom slučaju, koncept kulturnih vijeća morao je proći kroz reformu jer je tijekom mandata prošloga ministra nerijetko bio nejasan, što je rezultiralo problemima pri donošenju odluka, no, bio kakav bio, takav je koncept ipak nalagao ministru da javno obrazloži svaku samostalnu odluku. Novim zakonom ovlasti ministra osjetno su povećane, a veliki dio kulturne javnosti reći će da to nije smjer kojim bi se reforma odlučivanja u kulturi trebala kretati.