1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Kulturna politika u Njemačkoj

U Njemačkoj je desetljećima bila praksa da njemačku nagradu za film uručuje ministar koji je nadležan za policiju. Ministar unutarnjih poslova to je činio do 1998. godine kada na političku pozornicu stupa državni ministar za kulturu Michael Naumann.

Što će biti s kulturnom politikom nakon izbora?

Što će biti s kulturnom politikom nakon izbora?

Kancelar Gerhard Schröder postavio je tada nove smjerice na području kulturne politike. Ove smjernice mora slijediti svaka nova savezna vlada ukoliko želi slijediti kredo da intelektualci i umjetnici u društvu ne samo da trebaju sudjelovati već i kreirati odlučujuća politička stajališta.U federativnom sustavu Njemačke kulturna je politika stvar saveznih zemalja. Kancelar Schröder uvođenjem državnog ministra za kulturu imao je cilj povećati ugled kulture i podržati institucije koje djeluju iznad saveznih zemalja, a financirane su iz saveznog proračuna. Trećina budžeta državne ministrice za kluturu Christine Weiss slijeva se u Berlinu i odlazi u zakladu pruske kulturne baštine, zatim u Akademiju umjetnosti, u berlinske igre i još jednu zakladu, druga trećina slijeva se u ustanove na razini zemalja koje su od nacionalne važnosti, a ostatak je namijenjen financiranju Deutsche Wellea.

Postavlja se pak pitanje što će se dogoditi ukoliko nakon parlamentarnih izbora dođe do promjene vlasti. Parlamentarni glasnogovornik stranaka CDU/CSU za kulturna i medijska pitanja Günter Nooke primjećuje:

„Radi se o najavi da će kultura i u okviru vlade koju bi predvodile stranke CDU/CSU igrati ulogu na saveznoj razini. Ono što je možda 1998. godine još bilo sporno, u predizbornoj kampanji stranaka unije 2002. godine bilo je prevladavajuće mišljenje, tako da će u svakom slučaju postojati i dalje državni ministar za kulturu“, smatra Gunter Nooke i pojašnjava važnost ove funkcije:

„Smatram da se kulturni događaji moraju odvijati prije svega u glavnom gradu, jer se radi o mjestu s nacionalnim i međunarodnim ozračjem te da se oko toga mora angažirati i savez. Vjerujem da je važno da u tom pravcu stižu znakovi iz redova stranaka CDU/CSU te da ne želimo iz ideoloških pitanja staviti pod znak pitanja odluke sadašnje crveno-zelene savezne vlade“.

Oporbene stranke Unije naglašavat će slobodu umjetnosti, a za slučaj izborne pobjede najavljuju manje ideologije i manje didaktičko pedagoških nastojanja oko još jedne teme:

„Ne radi se samo o pitanju da s gospodinom Putinom moramo uvijek biti fini, ovdje se radi o takozvanom umjetničkom blagu zaplijenjenom u ratu te o jasnim zahtjevima Njemačke da kršenja međunarodnog prava tadašnjeg Sovjetskog Saveza ili Rusije danas ne priznajemo“.

Nadalje koncepti za spomenike žrtvama nacizma strake Unije namjeravaju preispitati, a da li će se započeti s gradnjom spomenika ubijenim predstavnica Sinta i Roma Nooke drži upitnim dok se ne postigne dogovor oko natpisa. Nooke drži upitnim i pitanje oko pronalaženja pravog načina na koji bi se prisjetilo na sovjetsku okupacijsku zonu i vrijeme istočne Njemačke. Međutim, dodaje Nooke, rasparava o prošlosti je samo jedan aspekt kulturnopolitičkog angažmana.

„Držim da je za Uniju dobro da ostane pri onome što je uvijek naglašavala: Kultura je nešto što se događa u svim zemljama, ali mora biti jasno da tu leži i odgovornost saveznih zemalja. To znači da se oko financiranja prepusti sloboda pokrajinama i općinama da same na tim područjima mogu ponovno nešto poduzeti“, zaključuje Nooke dodajući kako nije za očekivati dodatna sredstva za područje kulture iz poznatih razloga, napetog stanja oko državnog proračuna.

Na koncu Nooke poručuje: „Kao konzervativni zasigurno nećemo smijeniti kulturne strukture, već ih želimo očuvati i izgraditi“.