Kud vozi ovaj vlak?

Jer, uprava Njemačke željeznice se, doduše, pokorila pritisku, pozvala na pregovore i odlučila izaći ususret zahtjevima sindikata, osobito vozača lokomotiva, ali je malo izgleda da će njezina poboljšana ponuda, o kojoj se još ništa ne zna, naići na odobravanje predstavnika zaposlenika. «Danas ćemo razgovarati sa Sindikatom njemačkih strojovođa i jasno je samo od sebe da će naša ponuda vrijediti i za njih. Svim sindikatima ćemo podastrijeti istu ponudu, premda Sindikat strojovođa zahtijeva vlastiti kolektivni ugovor, što mi ne možemo prihvatiti, jer ne želimo podjele među našim zaposlenicima u radnike 1. i 2. klase», jasno je dala do znanja Margret Suckale, članica uprave Željeznice zadužena za kadrovske poslove.

U kuloarima se govori o povišici plaće za oko četiri posto i sklapanju kolektivnog ugovora na rok od godinu dana. «Izuzetno je važno u cijeloj raspravi da Željeznica i ubuduće želi jamčiti sigurna radna mjesta, a to će biti moguće samo ako sa sindikatima dođemo do razumnog sporazuma o umjerenoj povišici plaća. Dakle, očekujemo da sindikati sada nama izađu ususret», dodala je Suckale. O ishodu pregovora s Njemačkom željeznicom ovise buduća primanja za gotovo 135.000 radnika. Njihove interese zastupaju čak tri sindikata: Transnet i Sindikat prometa GDBA, koji istupaju zajedno, te Sindikat strojovođa GDL.

Jedno poduzeće – tri sindikata

Prva dva, koji predstavljaju veliku većinu željezničara, zahtijevaju povišicu plaća od sedam posto, ali najmanje 150 eura. Dosadašnju ponudu od dva posto na rok od 30 mjeseci uz jednokratni dodatak od 300 eura odbijaju kao «milostinju». «Bude li i nova ponuda nedostatna, nastavit ćemo sa štrajkovima upozorenja kao što je i planirano», ističe predsjednik Transneta Norbert Hansen.

Sindikat strojovođa, koji se smatra najstarijom interesnom organizacijom radnika u Njemačkoj, osnovan 1867. godine, broji tek oko 35.000 članova, ali su oni posebno čvrsti u obrani svojih prava. Logično: kad lokomotive ne voze, stoje i čitavi vlakovi. Taj sindikat zahtijeva 31 posto veće plaće. «Radi se jednostavno o tome da su strojovođe i prateće osoblje krajnje poplaćeni, a zahtjev za povišicom od 31 posto predstavlja razliku između 2.150 eura, što je trenutno najviša plaća jednog vozača lokomotive, i 2.500 eura, što bi ubuduće trebala biti početna plaća», pojašnjava predsjednik Sindikata njemačkih strojovođa Manfred Schell. Još jasniji je njegov kolega Hans-Joachim Kernchen: «1.500 eura neto za rad danju i noću, vikendom i praznicima. U statistici postoji još samo jedna skupina radnika koja je niže plaćena, a to su kolege čistaći ulica.»

«Suludi zahtjevi» strojovođa

Strojovođe, što se tiče vremena i uvjeta rada, te odgovornosti koju snose za ljudske živote i materijalna dobra vrijedna milijune i milijune eura, sebe vide na istoj razini s liječnicima-kirurzima ili pilotima, pa očekuju i slične plaće. Nebitno niži zahtjevi stižu iz redova pratećeg voznog osoblja: konduktera i zaposlenih u restoranima. Za direktora uprave Njemačke željeznice stvar je jasna. «Primamo na znanje da su postavljeni zahtjevi koji su suludi i kojima nikad neće biti udovoljeno – zahtjevi za 31 posto većim plaćama. Time se ugrožavaju radna mjesta», kaže odlučno Hartmut Mehdorn.

On ne prihvaća argumente o posebno izraženoj odgovornosti strojovođa. Cijela je Željeznica složeno tehničko poduzeće u kojem mnogi radnici snose visoku odgovornost, veli šef koncerna. Javnost je podijeljena oko astronomskih zahtjeva strojovođa, dok Alexander Kirchner iz predsjedništva Transneta otvoreno kritizira potez kolega: «Godinama smo nastojali postići dogovor sa Sindikatom strojovođa o zajedničkoj politici. Mi zastupamo sve zaposlene i nastojimo poboljšati primanja svih radnika. A štrajk strojovođa je zapravo nastojanje za podjelom zaposlenika i mi ga stoga ne možemo podržati.»

Šićarenje uoči izlaska na burzu

Osim toga, pregovorima o novom kolektivnom ugovoru obuhvaćeno je samo 60 posto od 20.000 strojovođa. Ostali su i nakon privatizacije Njemačke željeznice prije 13 godina zadržali status državnih namještenika i zarađuju znatno bolje od svojih kolega. No, i oni su, tvrdi uprava, u nekim slučajevima za četvrtinu više plaćeni nego radnici u istim zanimanjima kod konkurentskih firmi.

Premda umnogome i dalje uživa blagodati monopola, Njemačka je željeznica sve očitije izložena tržišnoj utakmici. Kako bi odgovorila gospodarskim i strukturnim izazovima, te osigurala novac za prijeko potrebna ulaganja u infrastrukturu, tvrtka za dvije godine namjerava izaći na burzu. Uprava čini sve kako bi dionice postale poslastica za investitore i pritom je na dobrom putu. To pokazuju solidne bilance posljednjih godina i dobit kojoj je, među ostalim, doprinijela i ranija suzdržanost radnika u zahtjevima za višim plaćama. Tome je sada došao kraj. I zaposleni žele dio tog kolača, jer – tko zna što će biti nakon 2009. kada željeznica zauvijek bude otpuštena iz relativno sigurnih državnih jaslica.