1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Kubrickova izložba u Berlinu

Spartak, Lolita, Dr. Strangelove, 2001: Odiseja u Svemiru, Paklena naranča...samo su neki od filmova Stanleya Kubricka, koji su dali snazan pečat svjetskoj filmskoj produkciji. Slavnom redatelju u čast, Filmski je muzej u Frankfurtu pripremio vrlo opsežnu izložbu koja prikazuje i dokumentira njegov zivot i djelo. Izložba od 20. siječnja do 11. travnja gostuje u Berlinu, u prostorima Martin-Gropius Baua

Rekvizita iz Kubrickovog filma Shining

Rekvizita iz Kubrickovog filma "Shining"

Rijetko je koji redatelj tako predano, gotovo manijakalno, godinama radio na svojim projektima. No Kubrickov univerzum nikako ne obuhvaća samo filmsku režiju. Tijekom svog životnog i radnog vijeka on je uspio stvoriti pravi mali vlastiti svijet. Vrlo detaljna istraživanja i dokumentacija što je pratila svaki Kubrickov novi projekt, bili su od velike pomoći ekipi Filmskog muzeja u Frankfurtu, koja je osmislila i postavila izložbu. "Nismo imali problem igle u plastu sijena. Ali, ponekad je bilo previše plastova." - izjavila je Kubrickova udovica Christiane, osvrnuvši se na sklonost ka gomilanju svoga pokojnog supruga.Posljedica te sklonosti je i činjenica da njegov opus obuhvaća tek dvanaestak filmova. Christiane Kubrick naglašava: "Stanley je snimio malo filmova jer je uvijek strpljivo čekao zaista dobru priču. Želio je biti sasvim neovisan o velikim filmskim studijima, kako u financijskom, tako i u kreativnom smislu. Dakle, bio je izuzetno strpljiv, a ne lijen. Jednostavno, tražio je i čekao da mu dođe prava priča, a kako bi to i postigao, jako je puno čitao i rado je tome posvećivao vrijeme."

Izložba u Berlinu Kubrickovo filmsko stvaralaštvo ne prati kronološki, već paralelno, jedan uz drugi, postavlja različite projekte, među kojima su i nerealizirani filmovi, kao na primjer "Napoleon". Osim, za ovakve izložbe uobičajene zabilješke i crteže, posjetiteljima se pruža i mogućnost da zavire u zaista neobičnu kreativnost ovog redatelja, i to kroz kulise, lokacije i atmosferu snimanja. Već je u legendu ušao podatak da je Kubrick vrlo teško verbalno formulirao svoje ideje, te su stoga dizajneri njegovih filmskih setova morali biti beskrajno kreativni. Najpoznatiji primjer za uspješno dizajniran set je takozvana "Ratna soba" iz filma "Dr. Strangelove", koja se također može vidjeti na ovoj izložbi, naravno, kao smanjeni model. Još jedno remek-djelo u produkcijskom smislu bio je film "Barry Lyndon", čija se radnja odvija u 18. stoljeću. Kubrick nije dozvolio da se ni jedna jedina scena snimi u studiju. Snimao je isključivo u zgradama iz tog vremena, koje su morale biti osvijetljene svijećama. Ta je dosljednost i autentičnost pratila sve njegove projekte. U svojem se radu često potpuno povlačio iz stvarnog svijeta, poput umjetnika iz 19. stoljeća, čija djela nisu bila reakcija na događaje u svijetu - oni su si jednostavno konstruirali vlastite svijetove. Prema riječima voditelja frankfurtskog Filmskog muzeja, Hansa Petera Reichmanna, taj je motiv vrlo jasno vidljiv i na ovoj izložbi: "Kao pratnja svakom projektu postoje tisuće fotografija. Stvaranje "Napoleona" dokumentirano je s čak 18 tisuća fotografija. Za projekt "Aryan Papers" koji govori o holokaustu, Kubrick je poslao studente da snime sve što je o holokaustu bilo dostupno iz vremena prije 1945. Nije želio samo dokumentirati, već je iz tih fotografija želio doslovno "isisati" sadržaj i onda iz tog filtrata sam ponovno graditi. Želio je dobiti osjećaj kao da je sam, između 1933. i 1945. bio u Poljskoj ili u Varšavskom getu. Tako je nastavio sve do svog posljednjeg filma "Oči širom zatvorene", kada su nastale fotografije gotovo svih londonskih ulica."

Kubrickov pogled na svijet bio je uglavnom mračan i negativan. To je svijet u kojem neprekidno vlada ratno stanje, a to se, potvrđuju ljudi koji su mu bili bliski, vrlo često znalo preslikati i na njegove privatne odnose. Kubrick kakav je bio privatno, na ovoj je izložbi prikazan u vrlo malom opsegu. S pravom, budući da njegova biografija i nije tema izložbe. Ona prije svega nudi uvid u jedan, po mnogočemu jedinstven filmski opus. Naime, i danas je u Kubrickovim filmovima moguće pronaći posve nove, neotkrivene aspekte, smatra Hans-Peter Reichmann: "Moguće je čak pronaći i poneku paralelu s vlastitim životom. Naravno, ova izložba pruža izravan pogled u njegovu radionicu, pa se točno vidi - aha, ovdje je istraživao u tom i tom kontekstu, pa da, sjećam se ove scene. Na neki je način to pogled iza kulisa."

Mnogi će si, možda i s pravom postaviti pitanje zašto je ova izložba svoj dom pronašla upravo u Frankfurtu, dakle u Njemačkoj, kada je ovdje ipak riječ o jednom od najvećih američkih redatelja. Jedan od maestrovih najbližih suradnika, Jan Harlan kaže da je odgovor zapravo vrlo jednostavan: "Autori izložbe, gospodin Reichmann i njegov tim jednostavno su bili prvi koji su nam se obratili s konkretnim prijedlozima, ali i s konkretnim budžetom. I tako su jednostavno osvojili pravo prednosti."

Kubrickova izložba u Berlinu ostaje otvorena do 11. travnja, a nakon toga krenut će na novo gostovanje, u Rim.