1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Kuba – zemlja lešinara, sunca, pilećih bataka i bolera

O Kubi je već napisano mnogo toga; neke su stvari točne, neke nisu. Prizori plesa po ulicama doista su prava rijetkost, no zato se uhićenja i redovi za kruh i sladoled odvijaju svakodnevno pred očima tisuća turista.

Jedan od tipičnih prizora u starom dijelu Havane - igrači šaha

Jedan od tipičnih prizora u starom dijelu Havane - igrači šaha

Da, Kuba je zemlja lešinara. Nigdje na svijetu (navodno) nebo nije toliko puno isključivo njima. Doduše, ne izgledaju onako kao oni koji obično žive po europskim zološkim vrtovima. Kubanski ( Cathartes aura) su mnogo manji, crne su boje, nemaju dugačke gole vratove a glave im nisu bijele već žarko crvene. Od ostalih životinja koje se na Kubi mogu bez puno problema ili potraga vidjeti svakako su flamingosi, krokodili, velike morske kornjače, poluizgladnjeli psi i isto tako izgladnjele krave – u usporedbi s ovdašnjima, one indijske izgledaju potpuno zdravo i uhranjeno.

No, kako hrane trenutno na Kubi nema dovoljno ni za njezine dvonožne stanovnike, naravno da je nema niti za životinje – bez obzira koliko one zapravo dragocjene bile.

Na Kubi nisu u pogonu samo stari američki automobili već i pravi muzejski primjerci

Na Kubi nisu u pogonu samo stari američki automobili već i pravi muzejski primjerci

Nema ni kruha ni toaletnog papira

S obzirom da su dakle krave već u takvom stanju kakvom jesu, nema niti mlijeka. Njega smiju po zakonu piti samo djeca do sedme godine starosti ili oboljeli od nekih posebnih bolesti. Teletina je u potpunosti zabranjena i ne nudi se čak niti u turističkim centrima. Prosječni Kubanci se tako od mesa u pravilu hrane isključivo svinjetinom i piletinom – odnosno, bolje rečeno, pilećim batacima i dobatacima. Niti kao turistu vam se zasigurno naime neće posrećiti da nakon što naručite pečenu piletinu dobijete recimo – komad bijelog mesa. Kamo ono nestaje, ostaje zagonetka.

Neki tvrde da pileći bataci dolaze iz SAD-a ( mnogo toga dolazi iz ove zemlje, usprkos navodnoj blokadi), od proizvođača koje ovaj dio piletine ne može više prodati na domaćem tržištu.

Što se tiče hrane koju na ovom otoku doista možete dobiti posvuda to su uz rižu s crnim grahom ( koji su srećom zaista jako ukusni), ananas, marakuju, naranče u svakom slučaju te razne vrste ribe i škampi. Da, hrana je doista veliki problem na Kubi. Situacija navodno već godinama nije bila ovako teška kao sada.

Prodavač na jednoj od rijetkih tržnica u Havani

Prodavač na jednoj od rijetkih tržnica u Havani gdje je ovakav izbor voća i povrća moguć samo u ponekim danima proljeća

No, to naravno nije jedini problem ove inače po svemu prekrasne i jedinstvene zemlje. Na Kubi primjerice ne možete kupiti toaletni papir, čak i papirnate maramice pripadaju onim produktima koje i stranci koji ovdje rade moraju nabavljati po crnim kanalima raznih veleposlanstava. Kažem „čak i stranci“ budući da su u oni u odnosu na Kubance ipak u boljem položaju – plaću primaju u konvenrtibilnom pesosu što znači da mogu kupovati u trgovinama gdje se nudi roba za ovu valutu.

Ovdje se doduše može tu i tamo naći primjerice šampon, Coca-Cola, instantne juhe, kava, voda, kvačice, nešto odjeće i obuće, poneka mikrovalna pećnica ili mikser, no to je više manje sve. Cijene se kreću kao i u Europi a neke su stvari čak i mnogo skuplje. U trgovinama predviđenim za Kubance koji svoje plaće primaju u kubanskim pesosima nema gotovo ništa. Kruh se može dobiti samo u određeno doba dana, u određenim danima u tjednu može se kupiti krumpir i riža. Koji su to dani i koja mjesta, to srećom zna svaki Kubanac. Ostale potrepštine potrebne za život nabavljaju se tzv. crnim kanalima.

Iza ovog prozorčića se uz malo sreće može dobiti i malo krumpira

Iza ovog prozorčića se uz malo sreće može dobiti i malo krumpira

Iznos prosječne zarade nije vrijedan spomena, dovoljno je reći da liječnici zarađuju 18 eura. No, usprkos tome, na Kubi nitko ne gladuje. Doduše, nitko ni ne pleše po ulicama, kako si obično Zapadnjaci zamišljaju život na ovom otoku, ali situacija ovdje ipak još uvijek nije kao u mnogim drugim zemljama Latinske Amerike.

Ljudi se snalaze, rade nekoliko poslova, većini rodbina iz inozemstva mjesečno šalje neki novac – na koji čak i ovdje država ubire porez od čak 12 do 18 posto.

Pročitajte na sljedećoj stranici: Kako kubanske bakice odlučuju tko će u zatvor?