1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Kriza pogodila i talijanske Kineze

Proteklih godina brojni su Kinezi pronašli posao u Italiji. Domaće stanovništvo na njih gleda kritično ili ih potpuno odbacuje. Usto je i "pridošlice" pogodila kriza te gledaju kako se snaći u teškim vremenima.

Kinezi u Italiji

Kinezi u Italiji

Dvojica muškaraca idu prema šanku, iza kojega poslužuje mlada djevojka s tamnom kosom, svezanom u rep i s modernim šiškama. "Ni hao!" pozdravljaju muškarci. "Ciao, ciao", odgovara konobarica sa smiješkom na licu.

Je Pei ima 17 godina i dolazi iz Kine. U Italiji živi tek nekoliko mjeseci. Njezin rječnik talijanskog je još poprilično oskudan. Ali riječnikom koji joj je potreban kako bi poslužila goste kapučinom i drugim napicima u kafiću u Falconari, jednom turističkom mjestu na talijanskoj istočnoj obali, već vlada.

Radni dan i do 18 sati - šivaonica u Italiji

Radni dan i do 18 sati - šivaonica u Italiji

"Za mene je u ovom trenutku posebno važno, da naučim jezik", objašnjava Je Pei. "To je na prvom mjestu. Ako dobro budem govorila talijanski, moći ću biti neovisna. A ako po cijeli dan šijete, onda je teško naučiti talijanski."

Masovna migracija

Poput većine Kineza u Italiji, i Je Pei dolazi iz provincije Zejiang u istočnoj Kini. Njezina domovina, regija Ćingtian, okružena je brdima. Industrije i mogućnosti zapošljavanja tu gotovo i da nema.

Prije 30 godina su Kinezi počeli masovno dolaziti u Italiju. Većina ih je našla posao u jednoj od tvornica odjeće, koje su kao kooperanti djelovali za talijanske modne kuće. Posao je bio jednostavan - šivati dugmad na veste i patentne zatvarače na traperice. Ubrzo su i sami kineski useljenici počeli osnivati vlastite tvornice odjeće.

U posljednjih deset godina se broj kineskih useljenika u Italiji utrostručio, na više od 200.000. Oko 20 posto useljenika u Italiji su danas Kinezi. Mnogi su dovodili svoje obitelji, rođake i prijatelje iz Kine u Italiju i zapošljavali ih u svojim tvornicama. Brzo se pročulo kako su Kinezi fleksibilni, brzi i jeftini.

Made in Italy pomoću kineskih ruku

Tekstilna industrija koncentrirana oko toskanog grada Pratoa

Tekstilna industrija koncentrirana oko toskanog grada Pratoa

Sju Fen je Je Peina majka i živi već oko šest godina u Italiji. I ona je tu prvo pronašla posao u jednoj kineskoj tvornici, gdje je radila više od 15 sati dnevno - za oko 750 eura mjesečno. U Kini bi za isti novac, kaže, morala raditi osam mjeseci.

Sju Fen zna da kineski vlasnici tvornica iskorištavaju svoje radnike i ne isplaćuju im plaće na vrijeme, ali ističe ujedno da je posao u takvoj tvornici nekim useljenicima, koji su tek došli u Europu, čak i dobro došao. "Kad radite za jednog talijanskog šefa, morate plaćati stanarinu i sami ići u kupovinu. To je vrlo nezgodno", kaže ona. "Ali ako radite za jednog kineskog šefa, onda se on makar pobrine za stan i hranu. Tako mi to radimo u Kini."

Talijanska policija je, prema vlastitim navodima, otkrila kineske tvornice, koje funkcioniraju poput takozvanih "sweatshopova", odnosno tvornica u kojima se za mali novac izrabljuje radna snaga. Policija navodi da u nekim tvornicama zaposleni rade cijeli dan i noć bez ikakvih ugovora i boravišnih i radnih dozvola. Upravo zbog toga su Kinezi u Italiji i bili tako dugo "neprimjetni", pojašnjava za Deutsche Welle jedna policajka, koja ne želi odati svoje ime. "Kinezi su vrlo pametni i dobro organizirani. Oni namjerno ostaju tihi, kako novine ne bi o njima pisale, i kako bi ih policija ostavila na miru."

Otkad u posljednjih desetak godina sve više kineskih useljenika bilježi gospodarski uspjeh, poraslo je i nepovjerenje prema njima, priča ova policajka, i to prije svega otkad Italija pati od visoke stope nezaposlenosti i dugova. Mnogi Talijani kritiziraju Kineze i njihovo ignoriranje radničkih prava tako što izrabljuju radnike i tom nepravednom konkurencijom uništavaju talijanske tvornice. Valter Zanin, profesor sociologije na Sveučilištu u Padovi, istraživao je situaciju u kineskim tvornicama odjeće u Italiji. Kaže da ta industrija ciljano angažira jeftinu radnu snagu te da radni dan od 18 sati nije rijetkost.

Ugostiteljka Je Pei

Je Pei ima velike planove za budućnost

Zbog krize Kinezi traže alternative

Ali zbog krize u Europi pati i talijanska modna industrija, a to opet znači manje narudžbi čak i za kineske tvornice u toj zemlji. Mnogi kineski useljenici, stoga traže alternative - na primjer u sektoru uslužnih djelatnosti, kao što je to uradila i Je Pei. Neprimjetni tu međutim ne mogu ostati. Kroz svakodnevnu komunikaciju s Talijanima, useljenicima poput te mlade djevojke, lakše pada integracija u društvo i upoznavanje života i društva u Italiji.

"Sad ću se potruditi da naučim talijanski i da naučim sve što mi je potrebno kako bih otvorila vlastiti kafić. Jednog dana, kad budem imala dovoljno novca, otvorit ću svoj kafić, kako bi moji roditelji mogli rano otići u mirovinu."