1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Kritika kapitalizma u Njemačkoj - predizborni trik ili potraga za novim smjerom?

U posljednje doba jedan bauk kruži - doduše još ne Europom, ali svakako Njemačkom. Možda nismo vjerovali kako ćemo ikad više postavljati pitanja samih načela proizvodnih odnosa - kada već i narodna republika Kina punim jedrima plovi u smjeru tržišta i slobodne utakmice - ali u Njemačkoj, domovini i Karla Marxa i Friedricha Engelsa, Klare Zetkin i Rose Luxemburg i nebrojenih zastupnika radničke klase, opet se postavilo pitanje: da li je kapitalizam baš jedini mogući odgovor?

Predsjednik SPD-a Franz Müntefering se pojavio u poznatom društvu

Predsjednik SPD-a Franz Müntefering se pojavio u poznatom društvu

Osobito kapitalizam kakvog sve češće susrećemo, koji misli samo na kvartalnu dobit pa makar na stotine radnika ostalo bez posla: "kapitalizam skakavaca" koji iza sebe ostavljaju pustoš - kako ga je nazvao predsjednik socijaldemokratske stranke Njemačke, Franz Müntefering i čije su riječi otvorile pravu poplavu reakcija koje su dostigle svojevrsni vrhunac na tradicionalnom danu radnika: na proslavi 1. svibnja.

"U ovoj zemlji je postalo hladno i u mnogim poduzećima vladaju zakoni divljeg zapada. Njima tamo često nije dovoljno niti 20 posto dobiti i to nije samo Deutsche Bank, nego je to mnogo tvrtki u kojima se tako misli i gdje se ljudi pretvaraju u ljude drugog reda. U nekim direktorskim sobama vlada čista pohlepa i koga onda čudi da takvim direktorima smeta još samo radnička prava."

Predsjednik krovne udruge sindikata Michael Sommer nije slučajno spomenuo "Deutsche Bank" - jer upravo je njen direktor Ackermann prije par mjeseci, praktično u istom dahu izjavio kako je njegova banka postigla rekordnu dobit i kako se sprema otpustiti na tisuće svojih suradnika koje, očito, generalni direktor smatra samo faktorom troška bez ikakvog drugog značenja. A u zemlji sa 5 milijuna nezaposlenih - i ne na kraju, neposredno pred izbore u najmnogoljudnijoj pokrajni u zemlji, pokrajni Nordrhein-Westfallen gdje su već preko 3 decenije na vlasti socijaldemokrati ali prema posljednjim ispitivanjima, to bi se moglo promijeniti - sve to nije smao gospodarsko, nego je postalo i političko pitanje. Jer i političari su se zapitali - tko zapravo ima moć u Njemačkoj? Predsjednik socijaldemokrata, Franz Müntefering:

"Naša kritika uperena je na sve veću moć kapitala u svijetu i totalnu ekonomizaciju djelovanja sa pogledom samo na profit na kratke staze. Jer na taj način, iz vida se gube i pojedinci i budućnost čitavih poduzeća i regija. A sposobnost djelovanja države se bezdušno reducira."

Država tako ostaje tek servis koji sakuplja krhotine što su ostale nakon pohoda kojekakvih "investitora" kojima je na pameti samo u što kraćem razdoblju izvući što više novca - a što će biti sutra, nitko ne pita a najmanje dioničari. To je pravi "kapitalizam najezde skakavaca" iza koje ostaje pustoš, smatra Müntefering:

"Sve to nema veze sa socijalnim tržišnim gospodarstvom i etikom gospodarenja. Tu se radi samo o stjecanju prednosti za malobrojne i radi se o teretu za mnogobrojne. To je radikalno tržište i asocijalno."

Šef njemačkih socijaldemokrata je uoči 1. svibnja čak održao propovjed u evangeličkoj crkvi sv. Križa u Bonnu i podsjetio na evanđelje po Marku i izjavio "gdje vlasništvo postaje zlatnim teletom, pravda se baca pred pse". Niti "kao kršćanin niti kao političar se ne smijemo pomiriti da novac upravlja svijetom". Država, smatra, subvencionira, smanjuje poreze na dobit poduzećima, izlazi u susret gdje može ali investitori traže još više:

"Žele da se ukine pravo radničkog suodlučivanja, da se slomi sporazum o nadnicama, da bude slabija zaštita od davanja otkaza, žele da se ukine zaštita rada za omladinu - sve su to stvari sa kojima se ne možemo složiti."

Reakcije na ovako žestoke riječi predsjednika vladajućih socijaldemokrata dakako da su bile podjednako žestoke: od izrugivanja, podsjećanja predsjednika SPD-a da smo u 21 a ne u 19. stoljeću pa do izjava predsjednika liberala Westerwellea kako su sindikati, a ne poduzeća prava pošast u ovoj zemlji. Bilo je i jasnih udaraca ispod pojasa - na primjer podsjećanje da su retoriku "najezde" nekakvih životinja na "zdravo tkivo" Njemačke upotrebljavali i nacisti ali iako je SPD u pokrajni kojoj se pripremaju izbori bio i ostao u znatnom zaostatku, popularnost samog predsjednika socijaldemokrata, odletjela je nebu pod oblake. Jer sve više stanovnika Njemačke je nezaposleno ili se boji da će izgubiti svoje radno mjesto a njima nasuprot su tvrtke koje zatvaraju pogone i uredno javljaju nove, još više zarade i burzovne vrijednosti. Predsjednik Udruženja poslodavaca Dieter Hundt zato upozorava da ovakva rasprava o kapitalizmu nipošto neće pomoći njemačkoj privredi:

"Ova diskusija koja se potegla u djelovima SPD-a o ekonomizaciji Njemačke, o moći gospodarstva i kapitala šteti privrednom prostoru Njemačke i to kako prema unutra i osobito u inozemstvu."

Predsjednica najveće oporbene stranke, kršćanskih demokrata Angela Merkel zapravo prilično važe svoje riječi ali ipak napominje:

"Najgore jest za ljude u Njemačkoj da se ovom raspravom neće stvoriti niti jedno jedino radno mjesto. Niti za 5 milijuna nezaposlenih u zemlji niti za milijun nezaposlenih u pokrajni Nordrhein-Westfallen."

Razmjerno novi predsjednik najuticajnijeg Udruženja njemačke industrije, Jürgen Thumman tek priznaje da ne razumije što ova vlada uopće smjera svojom demagogijom:

"Iritiran sam i nadam se da će razgovor kojeg ću ubrzo voditi sa kancelarom, jasno pokazati kamo konačno vodi ovaj put."

Gerhard Schröder doduše jest njemački kancelar - ali u stranačkoj hijerarhiji socijaldemokrata je trenutno - tek običan član.

"Gospodarska djelatnost mora značiti i društvenu odgovornost, i tu nemam što oduzeti."

Njega ovdje zovu i "Genosse der Bosse"; drug direktora - pa je tako podsjetio da mnoga poduzeća ipak jesu odgovorna prema svojim radnicima:

"Oni na savijesti nemaju samo promet, nego se osjećaju odgovornima i prema interesima zaposlenih i čitavog društva. To je specifičan put gospodarenja koje se, po mom mišljenju, treba braniti."

Iako je ova rasprava o kapitalizmu uzburkala mnoge duhove u Njemačkoj, ipak barem mi u "Gospodarskoj panorami" trebamo neke stvari spustiti na zemlju i razlučiti što je tu politika i politikanstvo, a što su tu neki novi trendovi regulacije i deregulacije: doista posljednje što se može očekivati jest nekakva nova revolucija u Njemačkoj i to ne zato, kao što je mislio Lenjin, jer će se revolucionari u Njemačkoj osjećati odgovornim u napadu na željezničku postaju kupiti peronsku kartu. Peronskih karata na njemačkim kolodvorima više nema ali uopće nazvati riječi šefa njemačkih socijaldemokrata "kritikom" - pa makar kakvog kapitalizma prilično je promašeno jer glavna i osnovna značajka kapitalizma - što nas lijepo uči Marx - je vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju. A privatno vlasništvo nitko ne osporava - ni Müntefering a čak i predsjednica CDU-a podsjeća:

"Bit socijalne tržišne privrede jest da je vlasništvo ujedno i obaveza."

To uostalom stoji već odavno u Ustavu Njemačke - naravno, zapadne, Savezne Republike Njemačke - jedini je problem da vlasništvo više nije onakvo kakvo je bilo prije mnogo godina: umjesto kapitalista sa cilindrima na glavi, danas je to vojska anonimnih investitora koje predstavljaju kojekakve investitorske kuće. Njih pozvati na odgovornost je kud i kamo teže nego vlasnika tvornice koji živi u obližnjem dvorcu. Bilo da je riječ o interesnim grupama odvjetnika, liječnika ili zubara koji se preko nekakvih off-shore tvrtki bave brodskim olupinama koje nakon brodoloma zagade na desetke kilometara obale - i koje gotovo nitko živ ne može pozvati na osobnu odgovornost pa do penzionih fondova - osobito iz Amerike - koje obrću novac akvizicijama i prodajom grožđica iz kolača kojeg su kupili u privatizaciji i koje obično donose više nego čitav kolač. A žrtva takvih poduzeća - ne samo jednom - bila je i njemačka vlada. Angela Merkel:

"Podsjetila bih kako je i njemačka vlada i ministrica Ulla Schmidt prodala 100.000 stanova Saveznog ureda za osiguranje takvim investitorima i to su držali ispravnim."

Popis je mnogo duži nego što je spomenula šefica CDU: lanac ugostiteljskih objekata na benzinskim postajama "Tank und Rest" - za što je bio nadležan tadašnji ministar prometa Franz Müntefering - investicijskoj kući Apax za milijardu i 200 tisuća maraka: Apax je ubrzo prodao isti lanac za milijardu i 100 tisuća eura! Pa onda prodaja Savezne tiskare, nekretnine bivših socojalističkih stambenih zavoda na istoku zemlje a ljubav prema takvim avanturama ne prestaje: na primjer, priprema se privatizacija Službe za nadzor zračnog prometa - i dakako da su upravo takve investitorske kuće prve u repu za kupnju.

Zato se može reći da su mnoge izjave predsjednika socijaldemokrata Münteferinga - jesu u dobroj mjeri tek u svrhu izbora - zašto je, uostalom, na prvi sviban dobio i par jaja u glavu od prosvjednika koji su nezadovoljni da SPD jedno govori, ali konačno ipak ništa ne radi kako bi spriječila takav "hit and run" - "udri i bježi" način poslovanja. To jest trik ako se to zove "kritika kapitalizma" - ali nipošto nije trik ako se zove "kritika neoliberalizma". Jer sa tim trendom globalnih investicijskih tokova malo je tko zadovoljan. Takvih ima i među kršćanskim demokratima, kao njihov zastupnik Ralf Brauskiepe:

"Nije uopće u pitanju da li se privreda ponegdje kreće u krivom smjeru gdje bi ipak postavio jasnu razliku između tvrtki i većine malih i srednjih poduzeća koji jamče za svoje poslovanje do posljednje čarape i sa svojim su ljudima spremni ići i kroz vatru i vodu; ali ima i na žalost drugih smjerova kod zaposlenih managera koji doista nisu uvijek dorasli svojoj odgovonosti."

A kada je riječ o kritici takvog načina poslovanja, u tome nemaju samo podršku drugih političara nego i - ni manje ni više, iz samog gospodarstva. Na primjer, bivši član uprave Daimler Benza Edzard Reuter:

"Sada govorite konkretno o Deutsche Bank koji usprkos dobiti otpušta ljude, ali to je samo dio priče. Rekao bih da se iz toga nema što zaključiti, ali ima dovoljno drugih primjera na kojima se doista može izvući zaključak kako je kapitalizam - koji ne neosporan jer se ipak donekle pokazao kao najhumaniji gospodarski sustav - dakle kako se kapitalizam u mnogim pogledima izrodio u razbojnički kapitalizam, u kapitalizam morskih pasa. O tome se mora moći govoriti, osobito kod nas u Europi. Mi u Njemačkoj ne možemo se sami izvući iz tog razvoja ali možda bi svi mi Europljani trebali zajedno o tome razmisliti, kako da malo jače stisnemo kočnicu tim negativnim posljedicama i da i dalje malo više u prvi plan stavimo socijalnu misao."