1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kraj sukoba, početak obnove – Aceh godinu dana nakon tsunamija

Redakcijsko izvješće20. prosinca 2005

26. prosinca prošle godine jugoistok Azije pogodila je jedna od najtežih prirodnih katastrofa u svjetskoj povijesti. Tsunami je odnio na stotine tisuća života i barem isto toliko ljudi ostavio bez krova nad glavom, i to velikim dijelom u indonezijskoj pokrajini Aceh.

https://p.dw.com/p/9ZEw
Tragovi lanjske katastrofe u Banda Acehu vidljivi su i danas.
Tragovi lanjske katastrofe u Banda Acehu vidljivi su i danas.Foto: dpa

Nezadovoljstvu preživjelih stanovnika pokrajine Aceha, koji dijelom još i danas žive pod šatorima ili u barakama, gotovo da nema kraja. Indonezijska je vlada prve godine nakon katastrofe planirala izgraditi 30 000 novih kuća, no do sada je gotova samo trećina njih.

«Od siječnja živimo u ovoj daščari koju smo načinili od drvlja, što je od naših kuća bilo preostalo nakon tsunamija», pripovijeda Ramli, koji poput brojnih drugih ribara s obitelji živi na pet ili šest metara četvornih, i dodaje: «Moramo biti strpljivi. Ništa nam drugo niti ne preostaje. Kuća više nemamo, a ne možemo nikamo ni otići. Stoga sjedimo ovdje. I čekamo.»

Crveni križ gradi kuće

Ali ne više dugo. Ramli je u međuvremenu dospio na popis Njemačkoga crvenog križa koji je proteklih dana u Acehu položio kamen temeljac za naselje s 40 kuća. Cijela bi četvrt trebala biti gotova za samo četiri mjeseca. Zemljište je, doduše, strmovito, nema vode ni struje, cestu i kanalizaciju tek valja sprovesti, a cijene građevinskog materijala dvostruko su ili čak i trostruko veće nego ranije. Pa ipak, Ramli ne gubi pouzdanje te se i sam dao na posao.

Nadu u tuđu potporu polažu i Adlan i njegova obitelj: «Kada je naišao plimni val, dali smo se u bijeg. Zgrabili smo djecu i popeli se na brdo. Bila je to naša sreća, jer nakon tsunamija ovdje nije ostalo ništa. Kuću, brod... – sve je odnijela voda. Sada nam je potrebna pomoć drugih.»

Učiteljica Soraya svom razredu opet drži nastavu, čime se život najmlađih barem dijelom normalizirao: «Djeca su traumatizirana. Svaki put kada zadrhti tlo u panici se razbježe na sve strane. Škola je u blizini mora, a njega se boje.»

Tsunami odnio živote, a donio mir

Od tsunamija je samo u pokrajini Acehu na sjeveru indonezijskog otoka Sumatre poginulo 200 000 ljudi. Točan broj žrtava vjerojatno se nikada neće doznati. Preko noći ta je oblast, u kojoj su se desetljećima bile vodile krvave borbe za neovisnost, dospjela u središte zanimanja svjetske javnosti. Upravo su tragedija i šok izazvan plimnim valom na Božić 2004. godine pomogli da se okonča sukob između pokreta otpora i središnje vlade koja je Acheu, istina, priznala određenu autonomiju, ali je njegova prirodna bogatstva nemilosrdno iskorištavala na vlastiti račun.

Napredak mirovnog procesa

«To što se sada događa je nevjerojatno i začuđujuće. Mirovni se proces do sada odvija prilično dobro i nema većih problema», čudi se, poput brojnih drugih žitelja pokrajine, Aguswandhi, mladi aktivist za zaštitu ljudska prava i rješenje konflikta. Mirovni proces nadzire međunarodna misija pod vodstvom Europske unije. Mirovni sporazum između Pokreta za slobodni Aceh i indonezijske vlade potpisan je u kolovozu ove godine u Helsinkiju nakon višemjesečnih pregovora uz posredovanje bivšega finskog predsjednika Marttija Ahtisaarija. Pokret se odrekao zahtjeva za neovisnost, a Indonezija je za uzvrat pristala na pregovore uz međunarodno posredovanje.

Dogodine opći izbori u Acehu

«Tek nakon poplave dvije su strane promijenile svoja stajališta i tako sada mogu započeti pregovore. Indonezijska vlada je pokazala da je doista voljna pridržavati se svih dogovora. To je vrlo pozitivan razvoj događaja kakvog nikada prije nismo imali», veli Teuku Kamaruzzaman, predstavnik Pokreta za slobodni Aceh u pokrajinskom parlamentu. Zastupnici su upravo na temelju helsinškog sporazuma izradili nacrt zakona o autonomiji. Njega sada još samo moraju potvrditi nacionalni parlament i vlada u Džakarti. Dogodine bi se u Acehu onda konačno trebali održati opći izbori. Gotovo četvrt milijuna žrtava tsunamija bit će tada vječno utkano u mir, slobodu i nezavisnost preživjelih.