1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Kraj - jedne epohe ili samostalnosti "Deutsche Börse" u Frankfurtu?

U prošloj gospodarskoj panorami opširno smo govorili o "kapitalizmu skakavaca": praktično anonimnim investicijskim udrugama koje kupuju poduzeća kada su im vrijednosti dionica razmjerno niske i kada steknu kontrolu, trgaju poduzeće na komade jer često pojedini dio ima veću tržišnu vrijednost nego čitav koncern - i onda prodaju isisanu tvrtku budzašto jer su uloženi novac ionako već izvukli uz debelu zaradu. A koliko god su se uzburkali duhovi zbog izraza "kapitalizma skakavaca" kako ga je nazvao predsjednika socijaldemokrata Müntefering - tako je upravo ovog tjedna ova najezda pogodila instituciju koja kao niti jedna druga utjelovljuje njemački kapital uopće: Njemačku burzu, sa sjedištem u Frankfurtu.

Glave su im zajedno i obje su se otkotrljale: dosadašnji direktor Burze, Werner Seifert i predsjednik nadzornog odbora Rolf Breuer

Glave su im zajedno i obje su se otkotrljale: dosadašnji direktor Burze, Werner Seifert i predsjednik nadzornog odbora Rolf Breuer

Prvi dio - preuzimanje kontrole nad Deutsche Börse - već je završen: Werner Seifert, dugogodišnji direktor burze, u ponedjeljak je dao ostavku a do konca godine je ostavku najavio i predsjednik nadzornog odbora, Rolf Breuer. "Pobuna" se dogodila nekoliko dana prije, nakon što je dioničarsko društvo "Deutsche Börse" najavilo isplatu milijarde i 500 milijuna eura dobiti do svibnja 2007, od čega bi preko polovice bilo isplaćeno već ove godine. No to dioničarima očito nije bilo dovoljno - osobito zato jer su tu sučeljena dva, potpuno drugačija koncepta:

Prvi je bio utjelovljenje tradicionalnog - što ovdje zovu "Deutschland AG"; njemačkog poduzeća u kojem se zna tko je što i koliko vrijedi i koji - kao mitski trollovi - polako sakupljaju zlato u svoje podrume da bi se onda upustili u još veće, ali još uvijek "solidne" poduhvate. Cilj Wernera Seiferta bio je preuzimanje Londonske burze - i prema tom cilju je Seifert polako gradio mostove još od kako je burzu uopće pretvorio u dioničarsko društvo 1993. godine. Jer konkurencija nije bila daleko i - ukupno uzevši - mnogo je veća od burze u Frankfurtu: to je Euronext, burza koja je oko Pariza okupila burze Bruxellesa, Lissabona i Amsterdama. Dva puta je Seifert pokušao preuzeti burzu u Londonu - posljednji puta, koncem prošle godine ponuda je iznosila 2 milijarde eura i oba puta pokušaj nije uspio: prvi puta ga je odbio London, drugi puta se već pokazalo da ni svi dioničari nisu spremni dopustiti Njemačkoj burzi toliko novca platiti za burzu u Londonu umjesto - kratko i jednostavno rečeno - staviti njima u džep.

Jer iako je na čelu nadzornog odbora "Deutsche Börse" bivši direktor Deutsche Bank i član nadzornog odbora iste banke, Rolf Breuer - Deutsche Bank već odavno nije glavni i najveći dioničar burze i riječ jednog Breuera znači mnogo u tom starom "Deutschland AG" - ali ne baš previše među čitavom grupom takozvanih Hedge fondova; to su ti anonimni investitori kojima se praktično jedva može ući u trag a kamo li uvjeriti ih da neko poduzeće mora moći imati i investicije i područja u kojima se ne mlati novac da bi uopće postojalo. Jer tek 5% njemačke burze su u rukama njemačkih investitora - a sve ostalo je rasuto po čitavom svijetu. Na čelu tih fondova - suvlasnika burze se postavio fond koji možda doista zaslužuje naslov najlicemjernijeg u svemiru - britanski "The Children's Investment Fund", "Dječji investicijski fond" iako sa djecom nema apsolutno nikakve veze. Šef - ukratko TCI-a, Christopher Hohn je već u travnju zatražio smjenu Seiferta - ali nadzorni odbor je stao iza dosadašnjeg direktora. A to je značilo - onda mora otići i nadzorni odbor.

Što će se sada događati sa burzom u Frankfurtu? Naravno, u strahu su velike oči i nagađa se svašta. Tako se priča kako je britanskim investitorima oko "Dječjeg fonda" cilj raskomadati Burzu u Frankfurtu. Klaus Nieding iz Njemačkog udruženja za zaštitu vlasnika vrijednosnica smatra kako bi to bio pogrešan korak:

"Dakle, pri tome se mora paziti da Deutsche Börse potpuno ne propadne. Ipak je dosadašnji direktor Seifert uspio Burzu učiniti toliko snažnom da je bila sposobna preuzeti burzu u Londonu - ili barem dati ozbiljnu ponudu u tom smjeru. Prije deset godina se o tako nečemu još nitko nebi usudio niti sanjati. Njemačka burza sada treba snažnu osobu na čelu, koja će i dalje aktivno djelovati na konsolidaciji burzi u Europi i koji neće dozvoliti da sama Njemačka burza bude konsolidirana ili da dospije pod kotače."

No jedno su želje - konačno njemačkih ulagača, a drugo su nagađanja pa čak i izjave jednog managera TCI-a koji smatra da bi imalo smisla Frankfurt spojiti sa pariškim Euronextom. A ta izjava znači još nešto: još živom Frankfurtu će prije toga prodati njegovo dragocjeno krzno - platformu Liffe za trgovinu opcijama i za terminske poslove jer ako bi se ta platforma spojila sa Pariškom, stvorio bi se tako uvjerljiv monopol na kontinentu da bi se morali umješati nadzorni organi. Zato postoji još samo jedna mogućnost - da tako kažemo grožđica u tkivu Deutsche Börse - koja bi mogla TCI-u i drugim fondovima brzo donijeti mnogo novca, smatra Lucio di Gironimo analist Hypovereinsbank:

"Osobno si veoma dobro mogu zamisliti da je plan prodaja 'Clearstreama' ili njeno samostalno slanje na burzu. To bi im donijelo obrtni kapital i time bi se otvorila mogućnost isplatiti dobit dioničarima daleko veći od onoga kakav je već najavljen."

'Clearstream' je dio frankfurtske burze koji na jednom mjestu ulagačima nudi cjelovitu uslugu financijskih transakcija, od trgovine vrijedonosnicama pa do obrade svih vrsta poslova kakvi se obavljaju na burzi i koju je Deutsche Börse prije nepune dvije godine kupilo za teške milijarde. To bi definitivno bio kraj dosadašnjeg načina poslovanja u Frankfurtu - ali bi svakako značio da bi dioničari dobili kud i kamo veću dividendu nego što je planirano. A upravo je to potpuno pogrešno - smatra Wolfgang Gehrke, sveučilišni profesor ekonomije univerziteta Nürnberg-Erlangen:

"Burza u Frankfurtu bi, umjesto da sada baca novac kroz prozor, radije trebala više pažnje posvetiti svojim mušterijama. A to znači; još više smanjiti naknade, znatno smanjiti. Ona mora učiniti mnogo više za tržište emisijama u Njemačkoj. U tome smo veoma zaostali a ne sada da razbacije novac. To mi je veoma žao. Sa tim novcem se može napraviti mnogo toga lijepog za gospodarstvo."

Druga vrsta nagađanja o budućnosti burze u Frankfurtu se vode oko imena novog direktora i predsjednika nadzornog odbora - ali u svim nagađanjima glavna nepoznanica je plan Hedge-fondova, što sa Njemačkom burzom uopće želi: raskomadati je i prodati - zašto joj treba na čelu bilo tko ali koji će slušati što mu šefovi kažu ili će ipak Frankfurt ostaviti kao jezgro nekog novog poduhvata - a to znači snažnu osobu na čelu koja bi znala naći put koji bi zadovoljio i međunarodne investitore i njemačke tradicionaliste. No jedno je sigurno - "Deutsche Börse" u Frankfurtu više nikada neće biti takva, kao što je bila od svog osnutka pa do ovog ponedjeljka.