Kozmička prašina prvi puta dopremljena na Zemlju

«Ovo je neopisivo! Kada sam vidio kapsulu u blatu i gotovo su mi krenule suze» – uzbuđeno je izjavio direktor NASA-inog istraživačkog centra Dan Brownlee kada je svemirska sonda «Stardust» nakon gotovo sedam godina puta, nakon prijeđene četiri milijarde i 800 milijuna kilometara na Zemlju donijela čestice svemirske prašine prikupljene u auri kometa «Wild 2». Ovo je zapravo prvi put nakon trideset godina da je neka letjelica sa sobom iz svemira donijela materiju koja će neposredno biti istražena na Zemlji. Doduše, misija «Stardusta» bila bi tek druga da se prije gotovo godinu i pol dana sonda «Genesis» koja je nosila čestice sunčevog vjetra nije srušila upravo na mjestu gdje je sada aterirala «Zvjezdana prašina». Zbog toga se povratak «Stardusta» još napetije iščekivao.

Odgovor o postanku našeg sunčevog sustava

Sonda je tako donijela ostatak materijala iz kojeg je prije četiri i pol milijarde godina nastao naš sunčev sustav. «I time su kometi stvarno sastavni dio našeg planetnog sustava, kaže Don Brownlee.

«Stardust» je s kometa «Wild 2» skupljao čestice prašine uz pomoć uređaja sličnom teniskom reketu, koji je bio presvučen silikonskom masom. Komet se već milijardama godina kreće oko Sunca poput kakve prljave grude snijega i prije dvije godine na toj ga je putanji presrela NASA-ina sonda. «Stardust» je tijekom svoje misije nizao rekorde – ni jedna svemirska letjelica do sada nije išla tako duboko u svemir i vratila se na Zemlju. Ni jedan svemirski brod do sada nije u zemljinu atmosferu ušao s većom brzinom – bilo je to više od 45 tisuća kilometara na sat. No ipak su se padobrani na vrijeme otvorili i omogućili blago slijetanje kapsule. Znanstvenici se sada nadaju da će mikroskopskim pogledom na čestice vidjeti naš vlastiti početak:

Prikupljena i interplanetarna prašina

«Komet promatramo kao tijelo koje je prikupilo sastavne dijelove sunčeva sistema i praktično ih neizmijenjene konzervirao za četiri i pol milijarde godina» ističe Brownlee. Slijedećih nekoliko dana pokazati će se da li je «Stardust» imao sreću i je li s drugim, nazovimo ga, reketom, prikupio još sitnije čestice iz interplanetarnog prostora, odnosno ostatke eksplozije zvijezda koja se dogodila prije manje od deset milijuna godina. Problem je što je prikupljena materija toliko sitna i samo su specijalni laboratoriji u stanju analzirati tu prašinu – njihova je veličina između deset i 300 mikrometara. A kako se procijenjuje kolektor je uspio uhvatiti samo 45 takvih čestica. Pronaći ih ravno je potrazi za 45 mrava na nogometnom igralištu. Kako bi potraga bila olakšana, NASA je u pomoć pozvala dobrovoljce na internetu – fotografije snimljene uz pomoć mikroskopa bit će stavljene na web-stranicu i svak na svom računalu može pomoći u potrazi za česticama.