1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Kosovo nakon Rugove

Kosovski predsjednik Ibrahim Rugova, koji je umro krajem prošloga tjedna, bit će sahranjen sutra u Prištini. Očekuje se dolazak izaslanstava iz tridesetak zemalja, a pojedina će, kao primjerice hrvatsko i slovensko, predvoditi državni poglavari.

Ibrahim Rugova (1944. - †2006.)

Ibrahim Rugova (1944. - †2006.)

Međutim, sporna je nazočnost srbijanskog predsjednika Borisa Tadića koji je izjavio – citiramo – kako je «elementarni red da predsjednik Srbije ode na Kosovo koje je dio teritorija te zemlje te da ukaže dužno poštovanje prema političkom predstavniku albanskoga naroda". Tadić je od UNMIK-a zatražio da mu se omogući dolazak na Rugovinu sahranu, no na kraju je UN-ov upravitelj za Kosovo Soeren Jesen-Petersen, u dogovoru s predstavnicima kosovske skupštine odlučili kako se pri tom treba poštovati volja obitelji Rugova.

Izrazi sućuti i dalje stižu

Iz svijeta i dalje stižu reakcije na smrt kosovskog predsjednika – tako je sućut kosovskom narodu i vladi izrazio i papa Benedikt XVI. Poznato je da je musliman Rugova bio prilično naklonjen katoličanstvu, osobito je bio povezan s međunarodnom katoličkom zajednicom «Sant Egidio» i bivšim kosovskim biskupom Markom Sopijem, koji je također preminuo prije dva tjedna. Prije dvije godine pojavili su se izvještaji kako Rugova želi formalno prijeći u katolike, no malo je vjerojatno da se to i dogodilo.

Kakve će posljedice Rugovina smrt imati za budućnost Kosova? Tim pitanjem se bave mnogi analitičari – osobito zbog početka pregovora između kosovskih Albanaca i Srba, koji je sada odgođen za vrijeme poslije sahrane kosovskoga predsjednika.

Jedno je sigurno, tvrdi u svom komentaru Verica Spasovska i nastavlja:

(..)Rugovina smrt ne mijenja ništa na složenoj polazišnoj poziciji razgovora o statusu Kosova: bez obzira koji će političar naslijediti Rugovu, on će inzistirati na državnoj neovisnosti Kosova. Srbi će to odbiti i sa svoje strane ponuditi široku autonomiju. Međunarodna će zajednica prinuditi Srbe i Albance na sklapanje kompromisa, ali odbiti etničku podjelu Kosova. Kad bi to dopustili, onda bi se NATO-vi zračni napadi na Srbiju mogli naknadno vrlo teško opravdati. Na koncu konca, NATO-vi su saveznici bombardirali Srbiju uz obrazloženje da žele spriječiti etnički motivirane masakre kakvi su se nekoliko godina ranije provodili u Bosni.

No, kako je uopće moguće riještii kvadraturu kruga kosovskog pitanja? Trenutno se čini nemoguće pronaći rješenje prihvatljivo za sve strane. Srpski političari, koji se zaklinju u teritorijalni integritet zemlje, vodeći pri tome računa o raspoloženju birača, moraju se upitati jesu li oni uopće u stanju sigurnosno-politički kontrolirati Kosovo s obzirom na činjenicu da 90 posto stanovništva odbija bilo koji oblik srpske državne nazočnosti? Međunarodna zajednica također ima problema s priznavanjem potpune državne neovisnosti Kosova, tim više što ne želi stvarati nikakve presedane na Balkanu. A i samo Kosovo još je vrlo daleko od svog cilja – uspostave funkcionirajućeg multietničkog društva.(...)

Ostaje samo kompromis da Kosovo postane neovisno od Beograda, ali da pri tome ne dobije potpuni suverenitet. A to bi značilo da bi međunarodna zajednica trebala još godinama ostati na Kosovu. Time bi ona na svoja leđa preuzela ogroman teret, ali bi time opravdala odgovornost koju je na sebe preuzela svojom vojnom intervencijom prije sedam godina.