1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Korijeni u Dalmatinskoj zagori, ali je u Berlinu doma

Bila je djevojčica kad se preselila iz jednog u drugi svijet, iz malog dalmatinskog sela Svib u veliku Njemačku. Danas je Marica Bodrožić popularna i veoma čitana spisateljica njemačkog govornog područja.

Marica Bodrožić

Marica Bodrožić

Prve godine svoga života je danas 37-godišnja Marica Bodrožić provela kod bake i djeda u selu Svib u Dalmatinskoj Zagori. Roditelji su joj u to vrijeme bili gastarbajteri u Njemačkoj, pa tako i nije trebalo dugo da i Marica dođe u tu za nju tada stranu zemlju u kojoj se govorio jezik koji nije razumjela. No, došavši u Njemačku, već u osnovnoj školi, vrlo brzo se rodila ljubav prema njemačkom jeziku. Poslije se odlučila pisati upravo na tom jeziku jer, kako ističe, i nema drugog izbora.

To što piše na njemačkom, kaže, ne znači da ne voli svoje korijene i svoj prvi jezik, nego naglašava kako misli da "svaki pisac ima svoj određeni jezik i da na tom jeziku mora biti pisac, odnosno to može biti". Za hrvatski jezik ističe da je to jako lijep jezik i da se voli izražavati njime privatno, ali da nije spisateljica na tome jeziku.

Marica Bodrožić

"Svaki pisac ima svoj određeni jezik i na tom jeziku mora biti pisac, odnosno to može biti"

Možda je upravo i iz tog razloga, kako bi se održao kontakt s hrvatskim jezikom, odlučila postati i ostati aktivna u oblasti prevođenja. Marica Bodrožić, pored pisanja vlastitih knjiga, naime prevodi i djela mladih autora s hrvatskog govornog područja na njemački, jer tako, ističe, ostaje u kontaktu s domovinom i onim područjem gdje su joj korijeni.

Važno je pričati priče i time dodirnuti ljude

Studirala je kulturalnu antropologiju, psihoanalizu i slavistiku u Frankfurtu na Majni, ali je Berlin definitivno grad u kojem rado živi i u kojem se osjeća doma. "Ne bih mogla živjeti negdje drugdje, jer mi se taj Berlin dopada zbog kozmopolitskog života, zbog ljudi koji odlaze i dolaze, zbog svega što taj grad čini i mijenja. To je mobilan grad i lijep je zato što nije u nekoj permanentnoj definiciji, nego se giba, kao što se i ljudi gibaju", objašnjava ona. Marica Bodrožić u njemačkom glavnom gradu danas živi i radi kao slobodna spisateljica.

Knjiga Marice Bodrožić: Das Gedächtnis der Libellen

Knjiga Marice Bodrožić: "Das Gedächtnis der Libellen"

Dobitnica je brojnih nagrada, između ostalog i ovogodišnje (2011.) nagrade Kneževine Lihtenštajn za književnost (Liechtenstein-Preis). Njezine knjige njemački kritičari često pozitivno ocjenjuju. "Riječi 'srce' i 'duša' su temelji njezinog literarnog rječnika", piše u komentaru njemačko-austrijsko-švicarskog TV programa za kulturu 3sat.

I odista; iako u svoju poeziju, priče i eseje unosi svakodnevicu bivše Jugoslavije, likove s tih područja i dalmatinski humor, nju ne zanimaju političke ili povijesne konotacije područja s kojega dolazi. "Više me zanima pisati o ljubavi, prirodi i dubokim osjećajima naše egzistencije. Mislim da je jako važno ispričati priče i time dodirnuti ljude", odgovara Bodrožić i dodaje da s čitateljima u svojoj poeziji želi podijeliti "iskustva koja dolaze iz takvih dubina unutarnjih svjetova, a koja se samo u jeziku mogu pronaći."

Od Titove smrti do sjećanja vretenaca

Tito ist Tot

Prva knjiga koja je privukla pozornost

Prva njezina knjiga koja je privukla pozornost je zbirka priča "Tito ist tot" (Tito je mrtav) (2002.). To je ujedno bilo i djelo u kojemu je Marica Bodrožić njemačkom čitateljstvu iz perspektive djeteta predstavila to vrijeme početkom osamdesetih i okruženje jednog malog dalmatinskog sela. Autobiografske note je unosila i u ostale knjige, koje su uslijedile. U svojoj novoj knjizi "Das Gedächtnis der Libellen" (Sjećanje vretenaca), Marica Bodrožić se bavi onom tematikom, koja ovoj spisateljici pričinja najveće zadovoljstvo, a to je ljubav.

O trenutačnoj popularnosti govori da ju to ne zanima i da ju to čak nervira, "jer ljudi onda definiraju neki kozmos, koji ja uopće ne želim dijeliti. Naravno da je lijepo kad ljudi čitaju moje knjige i kad vidim da se one prodaju. Ali, ako bi se mene pitalo, u biti ne bih voljela pokazati ni lice, niti glas,... samo bih voljela pisati i ostajati doma da radim na svojim knjigama i da se ne pokazujem. Da knjige žive bez mene. Jer proces pisanja je jako intenzivan i onda bi bilo lijepo pustiti knjigu da živi sama po sebi!"

Autorica: Marina Martinović

Odg. ured: Andrea Jung-Grimm

Preporuka uredništva