1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Kontroverzno UN-ovo izvješće o genocidu u Ruandi

Genocid nad 800.000 pripadnika plemena Tutsi u Ruandi potresao je prije 16 godina svijet. Kasnije su i Hutu bili žrtve sustavnog nasilja. Izvješće UN-a o tim događajima već je uoči objavljivanja izazvalo burne reakcije.

Posmrtni ostaci ubijenih u Ruandi

Što se stvarno događalo u Ruandi?

Peter Erlinder

Peter Erlinder je tri tjedna proveo u zatvoru

Službena verzija ruandske vlade o događajima iz 1994. godine je jasna: genocid su sustavno planirali pripadnici plemena Hutu kako bi uništili pleme Tutsi. Svatko tko u Ruandi tvrdi nešto drugo, mora računati sa zatvorskom kaznom. Uoči predsjedničkih izbora 2010. to su potvrdili i slučajevi mnogih oporbenjaka, domaćih novinara i američkog odvjetnika Petera Erlindera. On je u Tanzaniji sedam godina radio na Međunarodnom kaznenom sudu za Ruandu i otkrio da genocid nije bio sustavno planiran.

A kada je odvjetnik za vrijeme predizborne kampanje došao u Ruandu kako bi pred sudom branio oporbenjakinju Victoire Ingabire i tom prilikom progovorio o svojim spoznajama, vlada ga je jednostavno na tri tjedna strpala u zatvor pod optužbom: poricanje genocida.

Žrtve na obje strane

Dijete izbjeglica

Hutu su u strahu od osvete 1996. bježali u susjedne zemlje

"Došao sam u posjed desetaka tisuća UN-ovih spisa u kojima se po danima bilježilo što se u Ruandi događalo između 1993. i 1995. godine. Budući da su ti dokumenti bili sakriveni, a time i zločini koje je počinila Ruandska patriotska fronta, čitava priča o događajima u Ruandi je pogrešno ispričana", izjavio je Peter Erlinder neposredno nakon što je u lipnju 2010. pušten iz zatvora. Tri mjeseca kasnije UN je trebao objaviti te dokumente, no uoči službene objave pojedinosti su već procurile u javnost. UN-ovi spisi sadržavaju više od 600 izvješća o krvavom nasilju koje se događalo od 1993. do 2003. godine. Novinari su se u prvom redu koncentrirali na onaj dio koji govori o prvom ratu u Kongu vođenom između 1996. i 1998. godine. O tome postoji više od stotinu izjava očevidaca, koji su izvjestili o masovnom ubijanju i progonu Hutua iz Ruande.

Hutu su, naime, nakon genocida izvršenog nad Tutsijima iz straha od osvete pobjegli u Kongo. No tamo su ih napali pobunjenici iz redova Tutsija - onih istih koji su danas u Ruandi na vlasti.

Suočavanje s prošlošću

Ljudske lubanje

Ratovi su na obje strane odnijeli na stotine tisuća žrtava

Kada je UN htio objaviti te dokumente u jednom izvješću, ruandska se vlada pobunila. Ministrica vanjskih poslova Louise Mushikiwabo nazvala je namjeru UN-a "pogrešnom i neodgovornom" i zaprijetila povlačenjem ruandskih postrojbi iz Darfura. Mnogi imaju razumijevanja za reakciju Ruande, budući da se dokumenti sastoje od brojnih intervjua koje je šest mjeseci vodio UN-ov tim, bez objektivnih dokaza o opisanim događajima. Unatoč tome, neki su mediji već počeli pisati o "drugom genocidu". No za Reeda Brodyja iz organizacije za ljudska prava "Human Rights Watcha" svejedno je jasno: "Mislim da reakcija Runade jača dojam kako ona želi nešto prikriti."

Logo suda

UN je osnovao posebni sud za zločine počinjene u Ruandi

UN je nacijama na koje se dokumenti odnose dao mogućnost da prije objavljivanja u izvješća uključe i svoje komentare. Glavni tajnik UN-a Ban Ki Moon prethodno je posjetio Ruandu kako bi ondje smirio situaciju. Jer, daleko važnija od optužbi u stvari je preporuka iz izvješća da se razjašnjavanjem zločina o ratovima u Kongu pozabavi posebna komisija. No za to je potrebna suradnja svih strana, koje bi također trebale biti spremne i za suočavanje s vlastitom prošlošću. To se odnosi i na UN i njegovu ulogu u ratovima u kojima je, smatraju mnogi, jednostavno - zakazao.

Autori: Adrian Kriesch/ Andrea Jung-Grimm

Odg. urednica: Marijana Ljubičić

Preporuka uredništva