1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Komentar: U Siriji pobjeđuje Putin

Vojnom nazočnošću u Siriji Kremlj pokušava ostvariti nekoliko ciljeva. U svakom slučaju Rusija osigurava svoje dugoročne interese, piše u svom komentaru Ingo Mannteufel, urednik redakcije DW-a na ruskom jeziku.

Ne, izbjeglička kriza u Europi nije razlog što je Rusija stacionirala borbene avione, helikoptere i drugu vojnu opremu u novoj bazi u Siriji. Kremlj je na val izbjeglica iz Sirije i ostalih zemalja samo odmahnuo rukom i to proglasio unutarnjim problemom Europske unije. Moralne vrijednosti ionako nikada nisu temelj za vanjskopolitičko djelovanje Rusije.

U Moskvi su izgleda važni samo geopolitički interesi država. Ne obazirući se na etičko pitanje suodgovornosti za krvoproliće u Siriji, ruska vanjska politika ni sada ne vidi problem u tome što politički i vojno podržava režim Bašara al Asada. Na koncu konca, taj Asad je jedini preostali partner Moskve na Bliskom istoku. I to je ono što je važno u politici moći kako je vidi Rusija.

U drugom planu

Ipak, od ovog ljeta u Kremlju sa zebnjom gledaju kako Asad polako pada u drugi plan. Nuklearni dogovor s Iranom najavio je zatopljenje odnosa Washingtona i Teherana, do sad najvažnijeg Asadovog partnera. Pojačane vojne akcije SAD-a i Turske u Siriji, kao prvu metu imaju ubilačku bandu „Islamske države“, ali na duže staze mogu biti prijetnja i Asadovom režimu – to jest onome što je od njega ostalo.

Zato je izgleda predsjednik Putin odlučio djelovati. U „zavjetrini“ zapadne borbe protiv IS-a, proteklih je tjedana na brzinu podigao rusku vojnu bazu na sirijskoj obali. S uzbuđenjem se očekuje Putinov govor na Općoj skupštini UN-a krajem rujna – tamo će ruski predsjednik sigurno vojnu bazu pokušati predstaviti kao ruski doprinos u borbi protiv džihadista, ali će insistirati i na podršci Asadu.

Ukoliko se SAD i druge zapadne sile upuste u takav „deal“, to bi značilo da je Putin ostvario maksimum: slomio bi međunarodnu zidove oko svoje zemlje koji su nikli zbog aneksije Krima i rata u istočnoj Ukrajini. Ponovo bi bio priznat status Rusije kao globalne sile – rame uz rame s Amerikom. Istovremeno bi Asadov režim još neko vrijeme bio siguran, što bi također bio dokaz ruske moći.

Dugoročno važan igrač?

Ingo Mannteufel

Ingo Mannteufel

Moguće je da se Washington ipak neće upusti u zajedničku anti-džihad koaliciju po cijenu da za neko vrijeme ne dovodi u pitanje Asadovu budućnost. Ali i u tom slučaju bi Rusija izašla ojačana jer sada ima vlastitu vojnu bazu na strateški važnoj istočnoj obali Sredozemnog mora. Čak i ako se Sirija raspadne u građanskom ratu, regija Latakije je dobra lokacija za vojnu nazočnost.

To nije samo regija iz koje potječe dinastija Asadovih, to priobalno područje je povijesna „domovina“ Alavita i logičan izbor za alavitsku državu ako se Sirija raspadne. Nešto takvo je već postojalo nakon Prvog svjetskog rata – tada pod patronatom Francuza. U zamjenu za strateški važnu bazu, Rusija bi mogla nastupiti kao zaštitnica takve alavitske države. Rusija bi dugoročno ostala važan igrač na Bliskom istoku. I tako bi Putinova politika prema Siriji iz moskovskog kuta gledanja bila pun pogodak.

Preporuka uredništva