Komentar: U Bijeloj kući nema više glasova koji se opiru | Politika | DW | 14.03.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Komentar: U Bijeloj kući nema više glasova koji se opiru

Odlaskom Rexa Tillersona SAD gubi jedan umjereni glas. Njegov nasljednik je poznati tvrdolinijaš po mjeri predsjednika Trumpa. Nimalo optimistični izgledi za odnose Europa i SAD-a, smatra Alexandra von Nahmen.

Otkaz preko Tweeta. Način na koji je američki predsjednik smijenio svog ministra vanjskih poslova je pljuska bivšem vodećem dužnosniku Bijele kuće. Bez respekta i ponižavajuće. Već se mjesecima špekulira oko trenutka odlaska Rexa Tillersona. Činjenica da se to dogodilo upravo sada će štetiti SAD-u.

Rex Tillerson je doduše kao diplomat bio neiskusan i u vlastitom ministarstvu baš i nije imao mnogo prijatelja, ali si je na međunarodnom planu u međuvremenu izgradio solidnu reputaciju. No činjenica da se uvijek iznova zauzimao za umjerena rješenja, recimo u slučaju Sjeverne Koreje i Irana, prilično je živcirala njegovog šefa Trumpa.

Tu i tamo predsjednik daje do znanja da s jednim takvim „genijem" kao što je on, SAD-u zapravo i ne treba vlada. Jer on je jedini koji na kraju sve rješava. Ovaj predsjednik izvrsno utjelovljuje dvije osobine: grandomaniju i naivnost.

Pomoćnik u projektu „America First"

von Nahmen Alexandra Kommentarbild App

Dopisnica DW-a iz Washingtona Alexandra von Nahmen

S Mikeom Pompeom Trump u ministarstvo vanjskih poslova dovodi jednog tvrdolinijaša koji slovi kao poslušni izvršitelj predsjedničkog projekta „America First". Tillerson je tako npr. bio protiv izlaska SAD-a iz Pariškog klimatskog sporazuma. Pompeo ne vjeruje u klimatske promjene kao ni njegov šef Trump.

Kad je u pitanju nuklearni sporazum s Iranom, Tillerson je argumentirao da je u interesu SAD-a zadržavanje ovog međunarodnog dogovora. Pompeo bi naprotiv ovaj „grozni deal", kako kaže, odmah ukinuo, kao i njegov šef Trump.

Iranskom sporazumu odzvonilo?

I to bi se zaista moglo ostvariti. Nedavno se Trump požalio kako razgovori o promjenama sporazuma s Iranom ne napreduju dovoljno brzo. On bi tako sljedeći rok koji je u svibnju, mogao iskoristiti za ostvarivanje svojih prijetnji. Posljedice bi mogle biti pogubne za Bliski i Srednji istok, ali i za Europu i SAD.

Kako će međunarodna zajednica usporiti iranski atomski program? I kojim argumentima će Sjevernu Koreju privoljeti na ozbiljne ustupke ako se zna da se međunarodni sporazumi krše ovisno o raspoloženja aktualnog američkog predsjednika.

Divljanje kao strategija

Trump i sjevernokorejski diktator Kim Jong Un bi se trebali sastati već u svibnju. Ako zbog ničeg drugog i zbog toga bi se trebalo ustrajati na kontinuitetu u ministarstvu vanjskih poslova. Tillerson je, kad je u pitanju sjevernokorejska kriza, od samog početka predstavljao glas razuma koji se odlučio za diplomatske tonove nasuprot mahanju oružjem svog šefa Trumpa.

Donald Trump je sve samo ne mudar taktičar i strateg. On divlja i bjesni čim se na unutarnjopolitičkom planu nađe stjeran u kut. I na vanjskopolitičkom planu stvara veliku štetu. Njegova politika sve više i više izolira SAD, a Europljane i ostale partnere SAD-a sve više dovodi u situaciju u kojoj se na prekoatlantskog partnera više ne može osloniti. Odlaskom Tillersona će stvari postati još teže.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.

Preporuka uredništva