Komentar: Trijumf Kine, posljedica američke bezglavosti

Kako li je samo Donald Trump udarao po Kini tijekom predizborne kampanje: Peking godinama SAD „povlači za nos", krade intelektualno vlasništvo gdje god stigne, umjetno drži nacionalnu valutu renminbi slabom samo kako bi Ameriku preplavila jeftinom kineskom robom i tako uništila domaća radna mjesta. Predizborni Trump je obećao drastične promjene. Najavljivao je kaznene carine protiv Kine, povećati pritisak na Peking kako bi američki interesi ponovno došli na prvo mjesto.

Donald Trump je u međuvremenu gotovo godinu dana na vlasti a niti jedno pompozno obećanje nije ispunjeno. Naprotiv: na svojoj azijskoj turneji Trump demonstrira veliko prijateljstvo s kineskim predsjednikom Xi Jinping. Kineski predsjednik Trumpove komplimente prati umjerenim smiješkom.

Što se dogodilo s Trumpom?

Američki predsjednik je očito shvatio kako stoje stvari u realnosti. Kinesko gospodarstvo je u vrtoglavom rastu već desetljećima. Udio Kine u globalnim eksportima u međuvremenu iznosi 14 posto uz uzlazni trend. Amerikanci kaskaju s 10 posto. Amerikanci žive na kredit i ovise o tomu da Kina i u budućnosti bude velikodušna kad su krediti u pitanju. Peking je godinama svoje ogromne suficite ulagao u američke mjenice. Tako su Kinezi postali, kad je u pitanju Američka središnja banka, najveći vjerovnik SAD-a. Ako im se prohtje, jednostavno mogu zatvoriti priliv novca i tako američko gospodarstvo baciti u duboku krizu. Naravno da Peking to neće napraviti jer bi to također naškodilo samoj Kini. No ipak: ovakav položaj je dobar za samopouzdanje. U pregovorima s Kinom je SAD dužnik i to nije zanemariv osjećaj. Veleposlanik Kine u Washingtonu puca od samopouzdanje.

U međuvremenu, i u to je sigurna većina ekonomista, je još samo pitanje trenutka kada će Kina od SAD-a preuzeti ulogu vodeće gospodarske sile. Vrijeme radi za predsjednika Xija. Prijetnje glasnog gospodina iz Bijele kuće ga ostavljaju hladnima.

Kineski predsjednik si ne dopušta da se na njega vrši pritisak ni kad je Sjeverna Koreja u pitanju. Peking ne želi promjenu režima u Pjongjangu jer zbog čega bi omogućio širenje utjecaja SAD-a u istočnoj Aziji? Xi ne želi ni rat u ovom dijelu svijeta. To samo može naškoditi biznisu. Peking upozorava Washington da se suzdrži od prijetnji na adresu Sjeverne Koreje i da se usredotoči na diplomaciju i istodobno zbog toga dobiva pohvale EU-a i Rusije.

Daljnji uzlet Kine Peking zahvaljuje mnogobrojnim pogrešnim odlukama Donalda Trumpa. Najdrastičnija među njima je odluka da se iziđe iz Transpacifičkog sporazuma o partnerstvu (TPP). Iako je ovaj sporazum prvobitno i bio koncipiran tako da umanji kinesku superiornost u tom dijelu svijeta. Uz pomoć SAD-a zemlje poput Vijetnama ili Japana su mogle odrediti standarde na području proizvodnje, trgovine, prava radnika ili zaštite okoliša. Kinezima ne bi preostalo ništa drugo nego da se prilagode. No Trump je toliko napadao TPP da ga je nakon pobjede jednostavno morao napustiti. Američki saveznici u Aziji sve više dvoje oko toga mogu li se još uopće pouzdati u Washington. A Peking za to vrijeme zadovoljno trlja ruke.

Uspon Pekinga na tron je projekt koji je osmišljen dugoročno. Konkurirajuće kineske provincije su se ujedinile za vrijeme vladavine Mao Zedonga. Pod vladavinom Deng Xiaopinga je započeo gospodarski uzlet. A pod palicoma Xi Jingpinga kineska vanjska i sigurnosna politika će toliko ojačati da se na globalnoj razini više neće moći donositi odluke bez blagoslova iz Pekinga.

Trump to ne može spriječiti. Dani Washingtona kao svemoćne sile su odbrojeni.