1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Komentar: Sumnje u uzornog đaka

Njemačka sebe smatra uzornim primjerom ispravnog ophođenja s izbjeglicama. Ali, partneri u Europskoj uniji puno su kritičniji, i to s pravom, smatra Christoph Hasselbach.

Dirljivo je vidjeti kako su Nijemci i proteklog vikenda s veseljem primili tisuće izbjeglica, koji su stigli preko Mađarske i Austrije. Posvuda u zemlji izbjeglice nailaze na pomoć i toplinu, koja im je nedostajala na njihovom dugom putu ovamo. Inače su posvuda u najboljem slučaju tolerirani kao ljudi u prolazu i brzo poslani dalje. Savezna kancelarka kaže: "Mi to možemo." Brojni Nijemci su ponosni, i to s pravom. Javlja se nešto poput novog njemačkog patriotizma. On se zasniva na činjenici da jedna zemlja gotovo sama i unatoč velikim otporima postaje spasiteljica više stotina tisuća ljudi.

Tako stvari izgledaju iznutra. Pogled izvana je često potpuno drukčiji. Jer, brojni ljudi u ostatku Europe ne dive se ponašanju Nijemaca nego im se čude. Štoviše, proteklih tjedana je iz inozemstva bilo komentara, i na stranicama dw.com, s osnovnom porukom: "Nijemci su izgubili svaku mjeru, oni idu iz jednog ekstrema u drugi." Kultura dobrodošlice koja bez dvojbi i bez granica prihvaća svakoga mnogima u Europi je nelagodna.

Njemačka je posebna

Ovdje se izričito ne radi o pitanju, treba li Europa načelno prihvatiti izbjeglice iz građanskih ratova ili ne. To je po sebi razumljivo. Radi se o gubitku kontrole, o gotovo potpunom odustajanju od upravljanja i ograničavanja sve većeg izbjegličkog vala, koje Nijemci dopuštaju, ako ne i svjesno prihvaćaju. Po tomu se Njemačka razlikuje od svih drugih. Od Londona preko Kopenhagena, Varšave, Rige, Praga do Budimpešte svi šefovi vlada kažu: "Ako su Nijemci doista tako ludi, mi u tomu nećemo sudjelovati!"

Christoph Hasselbach

Christoph Hasselbach

Nigdje na svijetu čovjek ne može bez dopuštenja otići u zemlju po svom izboru i reći: "Ja želim ovdje živjeti!". Nigdje, osim ovih tjedana u Njemačkoj. A to se tiče i drugih zemalja. Mađarska i Austrija se žale da Berlin potiče rast toga izbjegličkog vala, ali s druge strane zahtijeva od tranzitnih zemalja da se pridržavaju Dablinskih pravila i da se brinu o izbjeglicama. A Britanci se boje da će dio izbjeglica koje dođu u Njemačku kasnije pokušati nastaniti se u Velikoj Britaniji. Ako dobiju državljanstvo EU-a oni bi na to imali i pravo, s obzirom na slobodu kretanja osoba. Ovakvim ophođenjem s izbjeglicama još vjerojatnije postaje britansko napuštanje EU-a. I neka nitko ne kaže da je to sitnica.

Radi se o dugoročnim posljedicama

Od često kritiziranih Britanaca Nijemci bi trebali nešto naučiti o integraciji. Jer, Britanci u tomu imaju više iskustva. Je li slučajno to da velika većina Britanaca odbija svako daljnje useljavanje? U njemačkim raspravama se gotovo uvijek radi o birokratskom svladavanju izbjegličkog vala. Gotovo nitko ne razmišlja o dugoročnim posljedicama.

A zapravo je to pravi izazov: hoće li društvo izaći na kraj s tako temeljitim promjenama koje će zahvatiti sva područja života? Želi li ono to uopće? Važno je da se pokus ne može prekinuti, i ako on doživi neuspjeh. To znači da se danas radi o odlukama za generacije. I onaj tko ne upravlja time, kao što to trenutno Nijemci ne čine, time donosi odluke. Vrijeme je da se stvari vrate pod kontrolu.

Ispod ovoga članka možete ostaviti svoj komentar. Veselimo se Vašem mišljenju!