1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Komentar: SAD sa zabrinutošću gleda na Njemačku

Napadi na žene u Kölnu tijekom novogodišnje noći promijenili su pogled prosječnog Amerikanca na Njemačku. Nekadašnji uzorni saveznik postao je povod za zabrinutost koja se odražava i na odnose unutar samog SAD-a.

Što je ostalo od nekadašnje države u koju se moglo ugledati, koja je uzorno agirala tijekom krize u Grčkoj i pri tome održavala EU na okupu? Čije je gospodarstvo unatoč depresiji u cijeloj Europi raste i ostvaruje višak u državnoj kasi? Koja se čak, i to onako uzgred, suprotstavila i predsjedniku Rusije Putinu, a svoje zrakoplove nedavno poslala i kao potporu koaliciji koja se bori protiv IS-a?

Brojni Amerikanci su s divljenjem i poštovanjem tijekom proteklih godina gledali na drugu stranu Atlantika. Njemačka je pod vodstvom kancelarke Merkel plivala na valu oduševljenja u SAD-u i uživala do sada neviđenu dozu simpatija. Sve dok Europu nije zapljusnuo jedan drugi val - val izbjeglica. Ni to u prvom trenutku nije pomutilu sliku Njemačke. Kada su televizijske postaje u SAD-u prikazale kako je Angela Merkel raširila ruke i prihvatila izbjeglice, ugled Njemačke je porastao do rekordnih visina. Nijemci su bili ono što su Amerikanci sami željeli biti: spremni na pomoć, gostoljubivi i humani.

Njemačka "pleše na žici"

Ali, sve to je bilo jučer,sada je tome došao kraj. Najkasnije nakon incidenta u Kölnu, "seksulanih napada", slika o Njemačkoj primjetno tamni. Na čelu onih koji imaju apokaliptična predviđanja je Ross Douthat iz New York Timesa. On misli da Njemačka"pleše na žici". Ova država se prihvatila prevelikog zalogaja, integracija stotina tisuća izbjeglica je nemoguća, piše on i kao dokaz navodi napade u Kölnu.

Glavni uzrok za takvo stanje, ali i glavnu prepreku u provođenju realne politike prema izbjeglicama on vidi u kancelarki Merkel. Douthat je stoga jedan od prvih koji je u američkim medijima otvoreno zatražio da Merkel podnese ostavku.

Ipak, on je u New York Timesu poznat kao "primjer pravog konzervativca", a u istim novinama ima i onih koji misle drugačije. Ipak, i drugi listovi slijede Douthatovo razmišljanje. Merkel se nakon događaja u Kölnu nalazi na udaru kritike zbog svoje politike prema izbjeglicama. Washington Post piše o "najvećem političkom riziku" u karijeri kancelarke. Los Angeles Times konstatira da se "klatno okrenulo u suprotnom pravcu". Dogodilo se i nešto što je do sada bilo nezamislivo. Njemačka kontroverzna rasprava o izbjeglicama postala je i tema razgovora unutar običnih američkih obitelji. Ime radikalnog prosvjednog pokreta Pegida oni još ne izgovaraju kako treba, ali među njima postoji velika zabrinutost da će Njemačka doživjeti brodolom na svom "izbjegličkom" kursu i skrenuti u pravcu političke radikalizacije.

Predsjednik Obama je, dakle, bio u pravu kada je još u listopadu prošle godine, tijekom posjeta njemačkog predsjednika Gaucka upozoravao na mogućnost političke destabilizacije Njemačke. Obama je u tom trenutku govorio egoistično, iz vlastitih političkih interesa. Za Amerikance bi bio težak gubitak ako bi zbog izbjegličke krize kancelarka Merkel bila oslabljena ili čak morala podnijeti ostavku. Obama bi u tom slučaju izgubio posljednjeg jakog saveznika u Europi.

Radi se i o interesima Amerike

Ipak, gledajući predstojeće predsjedničke izbore u SAD-u, radi se prvenstveno o političkim interesima unutar same te države. Obama i njegova moguća nasljednica Hillary Clinton bi se zbog svoje politike koju vode prema useljenicima našli na gubitničkoj strani ako bi se Merkel poljuljala stolica. Protivnici liberalne useljeničke politike bi neuspjeh Njemačke vidjeli kao vrlo loš signal za politiku SAD-a.

Donald Trump je odavno prepoznao potencijal za iskorištavanje negativnih vijesti iz Njemačke. U uobičajeno demagoškoj maniri, najutjecajniji kandidat republikanaca je govorio o "masakru u novogodišnjoj noći" i zahtijevao da SAD svoje granice drži zatvorenima.

Njemačka je jednom već poslužila kao "primjer za zastrašivanje" tijekom predizborne kampanje u SAD-u. Na predsjedničkim izborima 2012. republikanski kandidat Mitt Romney je Europu, odnosno Njemačku, koristio kao negativan primjer predimenzioniranog birokratskog monstruma koji guši privredu. On je tako htio navodnu "ljubav prema državnom aparatu" svog tadašnjeg protivnika Baracka Obame prikazati besmislenom.

Strah od izbjeglica kojih nema

Ovoga puta problem je još veći. Američki mediji govore o "histeriji" među Nijemcima, ali upravo su predizborne rasprave u SAD-u poprimile histerične razmjere. Prije nego što je ta zemlja primila ijednu izbjeglicu iz Sirije, strah od terorizma se kanalizirao u odbijanje svake mogućnosti prihvata tih ljudi. Teroristički napadi u Parizu i San Bernadinu, doduše, potvrđuju da je ova zabrinutost opravdana. Ali potaknuti demagoškim parolama, poput onih Donalda Trumpa, Amerikanci u svojim reakcijama nadilaze čak i Nijemce.

Njemačka je odnedavno podijeljena po pitanju useljeničke politike, SAD je to odavno. Postoji opravdana bojazan da bi politička radikalizacija Njemačke i Europe produbila rovove i na suprotnoj strani Atlantika. Već sada se vidi da dolazi do paralelnog razvoja situacije u političkim sustavima: u brojnim europskim državama su u usponu desničarske, odnosno populističke stranke. Neke od njih su već ušle u vlade svojih zemalja, a u SAD-u bi Donald Trump doista mogao postati predsjednički kandidat republikanaca.

Preporuka uredništva