1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Sport

Komentar: opomena za Olimpijadu

Više od 10.000 sportaša, 306 natjecanja, 26 sportova - same dimenzije Olimpijskih igara u Riju su bile ogromne. Možda i prevelike, smatra komentator DW-a Joscha Weber.

Utrka na 100 metara je vrhunac Olimpijskih igara. S tom rečenicom će se većina fanova sporta odmah složiti. Rijetko koje natjecanje ljude diljem svijeta i iz svih kultura u tolikoj mjeri fascinira kao taj spektakl sprintera koji traje jedva desetak sekundi. Međutim, kad čak ni ulaznice za to natjecanje nisu rasprodane, onda je nešto trulo u državi Olimpiji. Olimpijski stadion je na drugim danima za vrijeme natjecanja za medalje u atletici često bio popunjen samo za oko 60 posto kapaciteta, arene, odnosno dvorane za hrvanje, mačevanje, nogomet ili čak plivanje su imale sličan (mali) broj posjetitelja na tribinama. Razlog: mnogim Brazilcima su ulaznice za olimpijska natjecanja jednostavno bile preskupe. No, to nije cijelo objašnjenje: gotovo polovica od oko 280.000 ulaznica podijeljenih učenicima je ostala neupotrijebljena. Je li Olimpijada izgubila svoju draž?

I da i ne. Ne, zato što je Rio 2016 ponudio nevjerojatno uzbudljive odluke poput jedanaesteraca u nogometnom finalu između Brazila i Njemačke, emocionalni teniski turnir u polufinalu između Del Potra i Nadala, trijumf Fidžija u ragbiju, pobjeda u posljednjoj sekundi francuskih rukometaša protiv Nijemaca ili napetu završnicu u biciklizmu na asfaltu Copacabane. Sportska natjecanja između ljudi svih zemalja još uvijek fasciniraju i milijarde ljudi okupljaju pred malim ekranima, radio-prijamnicima ili „pametnim“ telefonima.

Da, zato što se Igre sve više udaljavaju od svojih početaka i ideala. Komercijalizacija koja je ušla u sve pore Igara, sumnje u sportske uspjehe zbog doping skandala, djelomična paraliza javnog prijevoza, stroge sigurnosne mjere koje su u međuvremenu postale nužne - sve su to faktori koji pojašnjavaju zašto je publika u određenoj mjeri izgubila zanimanje.

Ljudima je dosta olimpijskog gigantizma

No, Rio de Janeiro nije tu usamljen slučaj, drugi gradovi su išli korak dalje: München, Krakov, Stockholm, Oslo i Hamburg su već za vrijeme natječaja za domaćinstvo rekli "Ne" Olimpijadi. Preveliki troškovi za porezne obveznike, previše posebnih želja Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) i na koncu mogućnost da će iza Olimpijade ostati sportska borilišta koje se neće koristiti, poput onih u Ateni - mnogima je dosta olimpijskog gigantizma.

Ako onda još visokorangirani dužnosnici MOO-a, poput Irca Patricka Hickeya, trguju na crno ulaznicama i zbog toga budu uhićeni, potvrđuje se slika korumpiranih i novca gladnih sportskih dužnosnika koji se moraju pomiriti s bilo kojom zemljom koja želi organizirati Olimpijadu. Kad onda i sportaši poput američkog plivača Ryana Lochtea i Jamesa Feigena izmisle da su opljačkani kako bi time skrenuli pozornost s vlastitog vandalizma, onda je jasno da Olimpijada ima problem sa svojim imidžom. Koliko vjerodostojna je takozvana olimpijska obitelj još uopće?

Pozitivne kontrole kao dokaz: čiste Igre su iluzija

Joscha Weber

Joscha Weber

Sumnja je, kao i uvijek, trčala, bacala, skakala, bila zajedno sa sportašima. Zagonetni sportski uspjesi, između ostalog u biciklizmu, slučajevi dopinga u dizanju utega i slučaj u kojemu su tijekom doping kontrola nekolicina očito nekvalificiranih kontrolora zamijenili imena i čak i spol sportaša koje se trebalo testirati. Neki volonteri su nenamjerno najavili testove na doping koji su se ustvari trebali provesti nenajavljeno. Stoga se iza kontrolnog sustava u Riju mora staviti upitnik. A ionako brojni pozitivni testovi iz Pekinga, Londona i Sočija koji su naknadno provedeni pokazuju da računi kasnije stižu, te da su čiste igre iluzija.

Spomenuti bi se trebale i one čudnovatosti s kojima nas sportski dužnosnici uvijek iznova iznenade. Ne samo činjenica da većina ruskog olimpijskog tima smije nastupiti na Olimpijadi, ali ne i na Paraolimpijadi, pojačava sumnju u olimpijsku logiku, već i odluka da se Ruskinja Jelena Isinbajeva, kojoj je natjecanje zabranjeno zbog sumnje u doping, proglasi olimpijskom predstavnicom sportaša, može izazvati samo čuđenje. A da i ne govorimo o činjenici da je dužnosnik FIFA-e Issa Hayatou pobjednicima uručivao medalje - čast koja se ne bi trebala dati bliskom suradniku Josepha Blattera protiv kojega se vode istrage zbog sumnje u korupciju u Svjetskom nogometnom savezu.

A ipak: Olimpijske igre su još uvijek briljantna ideja. Još uvijek je to predivna misao: mirno na jednom mjestu okupiti narode svijeta oko jednog sportskog natjecanja. To okupljanje, međutim, postaje sve veće i skuplje, i to je jedna velika greška. Rio je MOO-u sa svojim polupunim tribinama uputio upozorenje. Ostaje nada da će ta poruka i stići na ono mjesto na koje bi trebala stići.

Preporuka uredništva