1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Komentar: Opasna igra u Jemenu

Vojna operacija Saudijske Arabije i njezinih saveznika u Jemenu je pustolovina s nepoznatim ishodom. Jedan gubitnik je već poznat - jemenski narod, smatra komentator DW-a.

Saudijski ministar obrane Mohamad bin Salman

Saudijski ministar obrane Mohamad bin Salman

Saudijska Arabija je u Jemenu - gledano iz njezine perspektive - povukla ručnu kočnicu. Nakon što je zaprijetila opasnost da bi pobunjeni šijitski Huti i odmetnuti članovi vojske nakon sjevera zemlje mogli osvojiti glavni grad Sanu i kompletan jug, Rijad se uz pomoć brojnih arapskih saveznika odlučio posegnuti za oružjem: bombardiraju se položaji Huta, a sljedeći korak bi mogao biti kopnena ofenziva.

Službeni ciljevi operacije "Oluja odlučnosti" su vraćanje na vlast predsjednika Abeda Rabboa Mansura Hadija i ponovna uspostava sigurnosti i stabilnosti u Jemenu. Prvi cilj bi i mogao biti ispunjen, ali drugi sigurno neće, jer se sigurnost i stabilnost u beznadno siromašnom i brojim konfliktima uzdrmanom Jemenu ne mogu ostvariti vojnom silom. Za to je potrebno političko jedinstvo svih relevantnih snaga.

Demonstracija moći

Činjenica da važne i moćne zemlje poput Egipta, Jordana, Katara, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Maroka pa čak i Pakistana djeluju zajednički i jedinstveno demonstracija je moći vrijedna pažnje. Ona ne bi trebala biti pogrešno shvaćena kao čin solidarnosti s jemenskim narodom. Jemen će njegovi bogati susjedi i dalje držati na prosjačkom štapu jer je za te "bratske zemlje", a posebno za moćnu Saudijsku Arabiju Jemen samo figurica u velikoj igri koja se igra i u Iraku, Siriji i Libanonu. Saudijci žele prije svega potisnuti utjecaj šijitskog Irana u regiji, koji iz saudijske perspektive vojnim prodorom Huta u Jemenu postaje sve opasniji.

Rainer Sollich

Autor komentara Rainer Sollich

Za sada srećom malo govori u prilog tome da će se Iran aktivno uključiti u borbene akcije u Jemenu - kao što je to djelomično bio slučaj u Siriji i Iraku. Jer vojna nadmoć njegovog protivnika je jednostavno prevelika. A i rizici od širenja regionalnog konflikta su za Teheran potpuno nepredvidivi. U svakom slučaju, ovo je vrlo opasna igra jer Iran u svojoj borbi za regionalni utjecaj ima i drugih sredstava. Naime, Teheran bi Hutima mogao potajno pružati još veću potporu - u oružju i logistici. Također bi mogao pokušati potaknuti šijitske skupine u zemljama poput Saudijske Arabije i Bahreina na nove ustanke protiv sunitskih vladara ili dodatno raspiriti vatru sukoba u Siriji i Iraku. Ni režimu u Teheranu nije stalo do solidarnosti, a još manje do prava manjina. On želi samo proširiti svoju moć u regiji. Zbog toga i tamošnje sunitske države slično kao i Izrael sa zabrinutošću gledaju na iranski atomski program.

Dobitnici i gubitnici

Presudno bi moglo biti kako će se ubuduće postaviti bivši predsjednik Ali Abdullah Saleh. Okretni i korumpirani bivši dugogodišnji vladar bio je sklopio savez s Hutima kako bi se vratio na vlast. Sada su mu arapske države pomrsile račune. Ali Saleh iza sebe i dalje ima veliki dio vojske. Ako se te jedinice i ubuduće budu borile na strani Huta, kopnena ofenziva bi mogla biti krvava.

Teheran i njegove savezničke šijitske snage kao što je libanonski Hezbolah već upozoravaju na posljedice vojne operacije u cijeloj regiji. Može se raditi samo o prijetnjama, ali vojne operacije će sigurno znatno povećati vjerske napetosti na Bliskom i Srednjem istoku. A od toga po prirodi stvari profitiraju radikalne snage kao što su Al Qaida i Islamska država, baš kao i tvrdolinijaši na šijitskoj strani. Istovremeno je jasno i tko bi bio gubitnik ove eskalacije: civilno stanovništvo u Jemenu, preko čijih će se leđa prelomiti rat i sve političke snage koje se zalažu za dijalog, razvoj i obnovu u arapskom svijetu.