1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Komentar: Nova prilika za Bliski istok

Ujedinjeni narodi su Palestini priznali status promatračke ne-članice. To je mudra odluka koja ide u prilog miru i stabilnosti u toj regiji, smatra Kersten Knipp.

A television screen shows voting in the United Nations General Assembly, Thursday, Nov. 29, 2012. The United Nations voted overwhelmingly Thursday to recognize a Palestinian state, a long-sought victory for the Palestinians but an embarrassing diplomatic defeat for the United States. (Foto:Richard Drew/AP/dapd // eingestellt von se

UN / Palästinenser/ Abstimmung/ Beobachterstatus

Rezultat je vrlo jasan: za prijedlog da se Palestincima dodijeli status promatrača glasovalo je 138 od 193 članice Ujedinjenih naroda. 138 od 193 članice, što to zapravo znači? Je li to trijumf Palestinaca koji protivnika sramoti na međunarodnoj razini? Ili poraz Izraela kojeg treba pod svaku cijenu poništiti? U oba tabora, palestinskom i izraelskom, ima glasova koji tako opisuju ishod glasovanja.

Pitanje je samo, pomažu li takva tumačenja. Jer, odluku se može opisati i sasvim drukčijim riječima. Naime, kao divovsku mogućnost koja se otvara da se u toj regiji konačno stvori stabilne i miroljubive odnose. Pritom se osobito puno očekuje od Izraela. Jer, brojni Izraelci ne vjeruju da Palestinci stvarno žele mir - a te sumnje raspiruju neki komentatori u medijima. Tako je povjesničar Shlomo Sonim u "Jerusalem Postu" napisao da je cilj zahtjeva Palestinaca u UN-u samo uništenje Izraela. "Abbasov cilj, to se čini jasnim, nije postići miroljubivu palestinsku državu, rame uz rame s Izraelom, nego zamijeniti Izrael." A odlazak u New York, kaže Sonim, nije ništa drugo nego perfidan oblik "lawfarea", nastavak rata pravnim sredstvima.

Palestinci preuzimaju odgovornost

Takve sumnje je teško razumjeti. Jer, palestinsko vodstvo s novim statusom preuzima i odgovornost. Ono se još jače nego do sada podvrgava međunarodnim strukturama, još više je nego do sada prisiljeno pridržavati se diplomatskih pravila. I tu bi trebalo vrijediti staro pravilo da "marš kroz institucije" manje mijenja te institucije nego onoga koji kroz njih prolazi.

I što se tiče jedne druge stvari, njegovog poimanja politike naseljavanja na palestinskim autonomnim područjima, Izrael se zapravo ne mora brinuti. Jer, ako Palestinci zahvaljujući svom novom statusu sad mogu na Međunarodnom sudu pravde u Haagu podnijeti tužbu protiv izraelske politike naseljavanja, Izrael ima veliku šansu da upravo tamo eventualno dobije potvrdu o ispravnosti svoje politike naseljavanja. Ali, ako se ispostavi da je gradnja naselja u suprotnosti s međunarodnim pravom, nema nikakvog razloga da se o tomu ne raspravlja u Haagu. Pravo je samo onda pravo ako vrijedi za sve i ako se svima mjeri istom mjerom.

Teška odluka za Njemačku

Savezna Republika Njemačka se jako mučila kod donošenja odluke. Time što se kod glasovanja suzdržala pokazala je da ne želi prihvatiti poziciju Izraela, koji je do kraja odlučno odbacivao tu ideju. Istina, savezna vlada sumnja da "korak kojemu teže Palestinci u ovom trenutku može pomoći mirovnom procesu", kako je to rekao savezni ministar vanjskih poslova Westerwelle. Ali, točno je također da taj korak u jednoj bitnoj točki odgovara njemačkim predodžbama o rješavanju sukoba: na kraju bi jedna pored druge trebale postojati dvije države.

Kersten Knipp

Kersten Knipp

Takvo držanje osim toga pokazuje da u Berlinu znaju kako će njemačka odluka biti prihvaćena u Ramallahu i velikim dijelovima arapskoga svijeta: prije samo tjedan dana Izraelci i Palestinci su završili jedan kratki ali krvavi oružani sukob u kojem je poginulo više od stotinu ljudi. Sad je u Ujedinjenim narodima, globalnom epicentru diplomacije, gotovo 200 država odlučilo o statusu palestinskih autonomnih područja - a time barem djelomice i o karakteru toga sukoba. On se institucionalizira i internacionalizira, potpuno u skladu s političkom praksom posljednjih desetljeća. Da se Njemačka nije suzdržala, nego glasovala protiv te odluke, ne bi mogla očekivati razumijevanje u arapskom svijetu. Suzdržavanje bi mogli prihvatiti barem oni obrazovaniji među arapskim građanima, obzirom na njemačku prošlost.

Preporuka uredništva