1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Komentar: Neonacisti su samo simptom dubljeg problema

Njemačke savezne zemlje podnijele su Ustavnom sudu zahtjev za zabranu Nacionaldemokratske stranke (NPD). Koliko god da su motivi za taj potez časni, suštinski je problem mnogo dublji.

NPD je protuustavna stranka. Tko u to sumnja, neka baci pogled u njemački Ustav, Marcel Fürstenaukonkretno članak 21, paragraf 2: "Stranke koje za cilj imaju ograničavanje ili ukidanje slobodarskog demokratskog poretka ili ugrožavanje Savezne Republike Njemačke, ili je ponašanje njihovih članova takvo, protuustavne su.“

Naravno da NPD pokušava, manje ili više vješto, izbjeći stvaranje dojma da želi ukinuti demokraciju ili čak ugrozi stabilnost Njemačke. I doista nema ozbiljnih indicija da ta desnoekstremna stranka planira prevrat. Kao jedini prepoznatljiv i dokaziv kriterij za protuustavnost ostaje njezina agresivno-borbena politika. I baš to je slaba točka NPD-a, ako se pod slobodarsko demokratskim poretkom podrazumijeva više od pukog političko-teoretskog pojma.

Pogled u Ustav uvijek je poučan

U stvarnosti nema i ne smije biti kompromisa. Radi se o mirnom, tolerantnom suživotu svih ljudi. I tu nije zgoreg ponovo zaviriti u Ustav, članak 3, paragraf 3: "Nitko ne smije biti diskriminiran ili privilegiran na temelju svog spola, porijekla, rase, jezika, domovine, vjere, vjerskih ili političkih stavova.“

U osnovi je to NPD-u strano - u njihovom programu stoji nešto sasvim suprotno: "masovno useljavanje“ i "promjena etničkih većina“ konzekventno se odbijaju kao "napad na integritet i identitet njemačkog naroda“. Suština je otvoreno rasistička i ksenofobična: oni traže dosljedan izgon "kriminalnih stranaca“, kao i da im se "doživotno zabrani ulazak u zemlju“, vraćanje nezaposlenih i stranaca iz "stranih kultura“ u njihove domovine, "kako bi se efikasno zaštitila njemačka socijalna država, baš kao i njemački nacionalni identitet“.

Između izražavanja mišljenja i huškanja na mržnju

Takav stav je za osudu, jezik izaziva gnušanje. Ali je li to dovoljno za zabranu ove stranke? Jasan odgovor je: ne! Pravno gledano, takva retorika mogla bi najvjerojatnije proći kao dozvoljeno izražavanje mišljenja. U najboljem slučaju bi dužnosnici ili simpatizeri te neukusne strnke mogli biti pojedinačno tuženi zbog uvreda ili huškanja na mržnju. Ali NPD ni u kojem slučaju nema potencijal za ugrožavanje državnog sustava. Tko tvrdi suprotno, samo toj stranci - ne želeći to - još više podiže rejting.

Marcel Fürstenau

Marcel Fürstenau

Njemačka Vlada i Bundestag najviše strahuju od drugog pravnog poraza (prvi zahtjev za zabranu podnijele su te dvije institucije 2003. i on nije prošao na Ustavnom sudu (op. ur). Zato su ovoga puta pustili da savezne zemlje same podnesu zahtjev. Dakle, ne može se govoriti o signalu jedinstva kao prije deset godina. To je za NPD trijumf. Možda je on mali, ali je iritantan i mogao se izbjeći. Inzistiranje na drugom zahtjevu ima znatno dublje razloge. Ono otkriva puno i o njemačkoj društvenoj politici i neuspjehu saveznih vlasti u slučaju neonacističke ćelije Nacionalsocijalističko podzemlje (NSU).

Nečista savjest istinskih demokrata

U Mecklenburg-Vorpommernu i Saskoj članovi NPD-a sjede i u pokrajinskim parlamentima. Tu pozornicu naveliko koriste za svoju propagandu. S tim bi samouvjerene demokratske stranke trebale suvereno izaći na kraj. Ipak, povremeno ih muči grižnja savjesti. Desni radikali prije svega nastupaju u ruralnim regijama s visokom nezaposlenošću i drugim socijalnim problemima kao "čestiti sugovornici“ koji se brinu o zapostavljenima. Ta briga onda ide ruku pod ruku s parolama protiv stranaca, a preko njih se prelazi ili se one - još gore - prihvaćaju.

Kod NSU-a, čiji su članovi počinili deset ubojstava iz rasisitičkih motiva, situacija je još složenija i nepreglednija. Ima i kadrovskih dodirnih točaka s NPD-om, kao što pokazuje Ralf Wohlleben u procesu pred minhenskim Zemaljskim sudom, optužen za suučesništvo u ubojstvu. On je bio visokorangirani dužnosnik NPD-a u Tiringiji, odakle potječu i ubojice NSU-a. Ali čak ni u slučaju da Wohlleben bude osuđen, to neće biti dokaz o kolektivnom suučesništvu čitavog NPD-a (koji ima oko 6.000 članova).

Oskudni dokazi

Dokazi s kojima savezne zemlje pokušavaju iznuditi zabranu NPD-a su općenito oskudni. Njihov dokazni materijal bazira se, prema službenim tvrdnjama, isključivo na općedostupnim izvorima. To su programi, priopćenja za tisak, kongresi stranaka, demonstracije. Saznanja plaćenih špijuna Ureda za zaštitu ustavnog poretka navodno nisu uzeta u obzir. Netransparentna uloga tih informanata je za Savezni ustavni sud 2003. i bila razlog da ne dozvoli saslušanje zahtjeva za zabranu.

Čuvari Ustava sada se bave zahtjevom za zabranu NPD-a i u kontekstu serije ubojstava NSU-a i jačanja desnopoulističkih stranaka u Europi. Suci u svom tom metežu moraju sačuvati zdravi razum pravne države. Ako dođe do procesa, presuda bi mogla biti izrečena već iduće godine.

Rasizma ima nezavisno od NPD-a

Neovisno od toga, dvije stvari su sigurne, dokumentirane brojnim studijama i odborima za istragu: u Njemačkoj su široko rasprostranjeni mizantropski stavovi. A što se tiče NSU-a, Služba za zaštitu ustavnog poretka potpuno je zakazala. Ima i nešto što je važnije od zabrane NPD-a, a to je pitanje političke i društvene odgovornosti za mržnju prema strancima i rasizam – i kako se uspješno boriti protiv tih fenomena.