1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Komentar: Ne smijemo popuštati političkom islamu!

Napadi u novogodišnjoj noći u Kölnu prije godinu dana su opomena da se odolijeva političkom islamu. Ne smije se tolerirati krive, i Njemačka se ne mora ispričavati, smatra Shamil Shams.

Reakcije koje sam dobio na moj članak objavljen 11.1.2016. (o seksualnim napadima u Kölnu tijekom novogodišnje noći) su bile veličanstvene. Članak se proširio internetom, većina ljudi me hvalila za moju hrabrost da se suprotstavim prijetnji koju predstavlja politički islam u Europi. Istovremeno su me mnogi muslimani i lijevi liberali kritizirali s argumentom da ne pokazujem suosjećanje s patnjama izbjeglica. Svejedno sam nastavio pisati i bez obzira na kritike i dalje branio zapadni sekularizam.

Godinu dana nakon kelnskih napada i dalje sam uvjeren da politički islam i zapadne liberalne vrijednosti nisu kompatibilni. Još uvijek vjerujem da doseljavanje smeta harmoniju i ravnotežu njemačkog društva. I doista, godina 2016. je dokazala da su njemačko društvo i europski način života iznimno patili zbog izbjegličke politike koja se vodila načelom „otvorenih vrata".

Preko 1.500 policajaca je ovaj put bilo na dužnosti tijekom novogodišnje noći u Kölnu, to je bilo potrebno kako bi se osiguralo da se ne ponove napadi od prošle godine, kada je preko 1.000 žena seksualno uznemiravano od strane stotina mladih muškaraca, najvjerojatnije sjevernoafričkog i arapskog podrijetla. To je tužno i sramotno. To pokazuje da je njemački stil života, ta čežnja ljudi za zabavom i zadovoljstvom, već pretrpjela štetu. Strah od napada je oduzeo Nijemcima njihovu bezbrižnost. I to je itekako tužno.

Politički islam je stigao u Njemačku

U Njemačkoj, ali i u drugim europskim zemljama, ubuduće će biti više javnog nadzora, jer mi smo dozvolili političkom islamu da prodre u njemačko društvo. Istovremeno desno-populističke skupine u Europi imaju veću podršku nego ikada prije. Alternativa za Njemačku (AfD) koja vodi politiku protiv izbjeglica danas ima više simpatizera nego što se to prije godinu dana moglo i zamisliti. Sveukupno je zapadni sekularizam iznimno ugrožen, budući da europske vlade i dalje ignoriraju prijetnju političkog islama. Svejedno njemačka vlada i dalje smatra da se mora ispričavati muslimanima.

Ali zašto bi se Njemačka trebala ispričavati? Za to da je otvorila svoje granice izbjeglicama? Da ih je tako dobro tretirala, ponudila im zaštitu i skrb, tako da mogu voditi dostojanstven život?

"Köln" nije bio izoliran slučaj

Ono što se prošle godine dogodilo u Kölnu, nije bilo, kao što to misle mnogi muslimani, liberali i marksisti, izoliran, pojedinačan slučaj. U svibnju protekle godine 18 je žena bilo cilj seksualnih napada na jednom glazbenom festivalu u Darmstadtu. Policija je u tom kontekstu uhitila tri azilanta iz Pakistana.

Jednog 17-godišnjeg afganistanskog izbjeglicu se tereti da je u listopadu silovao i ubio jednu 19-godišnju studenticu medicine iz Freiburga. Studentica Maria je bila samo jedna od mnogih Njemica i Nijemaca koji ne samo da su izrazili dobrodošlicu izbjeglicama, već su im pomagali da se u jednoj stranoj zemlji osjećaju kao kod kuće. Naravno da mi ne bismo smjeli o svim izbjeglicama paušalno suditi. Ali istovremeno ne bismo trebali prihvatiti izbjeglice a da pritom nismo ispitali pozadinu njihove priče. Morali bismo biti oprezni kad se radi o političkoj ideologiji koja je u mnogim većinski muslimanskim zemljama odgovorna za besprimjeran uspon ekstremizma, mržnje prema ženama i bijes protiv Zapada.

Mržnja mnogih muslimana

Nisu samo izbjeglice ti koji gaje mržnju protiv zapadne kulture. Pristalice iste te ideologije su i mnogi muslimani koji već desetljećima žive u Europi. Kad s njima pričate o sukobu u Siriji, onda oni optužuju Zapad. Kad s njima pričate o Afganistanu, onda se žale na američku intervenciju.

Shams Shamil

Shamil Shams

Ne može se negirati doprinos Zapada u procesu pooštrenja stanja na Bliskom istoku i drugim muslimanskim zemljama. Ali on definitivno nije ograničen samo na muslimanski svijet. I Latinska Amerika i Afrika su patili zbog hegemonijalnih kapitalističkih napada. Ali većina muslimana ne želi preuzeti svoj dio odgovornosti za taj fijasko.

Salafizam se ne smije udomaćiti u Europi

Kad se ljudi poput mene suprotstave političkom islamu, i na Zapadu i u našim vlastitim zemljama, onda nas muslimani smatraju izdajnicima. Kad kažemo da su saudijsko-vehabitski islam i isto tako represivna Islamska republika Iran odgovorni za porast netolerancije i fanatizma u cijelom svijetu, onda nas se naziva „zapadnim agentima". Kad kritiziramo „burke" i „burkinije" kao simbole tlačenja žena i muške dominacije, onda nam lijevi liberali predbacuju da smo protiv toga da žene mogu „slobodno odlučivati".

Ne, mi ne možemo i ne bismo trebali dozvoliti da salafizam i slične tvrdolinijaške ideologije puste korijenje u Europi ili bilo gdje drugdje u svijetu. Ne smijemo nasjesti na tvrdnje da politički islam vjeruje u raznolikost i pluralizam. Tko se zauzme za to da ekstremističke ideologije, bez obzira radilo se o islamskim ili kršćanskim, dobiju više prostora u Europi ili svijetu, tom se treba suprotstaviti. Jer se ne radi o borbi između islama i Zapada, već o sukobu između sekularizma i fundamentalizma. Nažalost u muslimanskim društvima danas dominira fundamentalizam. I nije nikakva tajna da islamizam ima globalne ambicije.

Zapad mora prihvatiti izbjeglica kojima je hitno potrebna pomoć. Istovremeno mora biti jako budan prema političkom islamu, koji je dao zamaha anti-sekularnim i opskurnim, sumnjivim grupama u Njemačkoj. Ekstremistički islam i fundamentalističko kršćanstvo su dvije strane jedne te iste medalje.

Nazvati stvari pravim imenom

Slovenski filozof i politički aktivist Slavoj Žižek u svojoj knjizi „Nova klasna borba" govori o „dvostrukoj ucjeni" s islamističke i desno-ekstremne strane, ucjene kojoj se mora suprotstaviti. Osim toga, kaže Žižek, europske vlade ne bi smjele ignorirati brige svojih građana. A oni zbog velikog izbjegličkog vala strahuju da će biti ugroženi njihovi interesi.

Činjenica da je u novogodišnjoj noći u Kölnu ovaj put sigurnost bila zajamčena, neće ipak kod ljudi dovesti do toga da se načelno osjećaju sigurnije. A nakon terorističkog napada u Berlinu, u Njemačkoj se ne radi više samo o seksualnom napastovanju. Bez obzira sviđalo se to nama ili ne: azilanti iz muslimanskih zemalja su sudjelovali u tim odvratnim djelima. Stvari moramo nazvati pravim imenom. Mi smo političkom islamu do sada već dovoljno p(r)opuštali.