1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Komentar: Međunarodna droga zvana Afganistan

Afganistan je i dalje ovisnik o međunarodne pomoći i teško da će u neko doba biti u stanju sam se pobrinuti za sigurnost i blagostanje svojih građana. Ali ovisnik je i svjetska zajednica, misli Bernd Riegert.

Kad je prije točno 15 godina počeo napad američkih snaga protiv terorista Al Kaide i talibanskog režima u Afganistanu, vjerojatno si nitko nije mogao niti zamisliti kakav će ishod biti te akcije. Tada je bio cilj, nakon terorističkih napada 11. rujna 2001., suprotstaviti se teroristima i oduzeti im njihovo sklonište, njihovu bazu. Danas, 15 godina kasnije je taj cilj tek djelomično ispunjen. Još uvijek u dijelovima Afganistana vladaju talibani. I nova teroristička skupina, takozvana "Islamistička država" širi se po Afganistanu, a u toj zemlji i dalje djeluju teroristi iz susjednog Pakistana.

Svjetska zajednica je shvatila da se opasnost od terora može spriječiti samo ako se istovremeno uz borbu protiv terorista, i sama država Afganistan tako organizira da ljudi tamo imaju nekakvu perspektivu. Uslijedila je i golema međunarodna vojna operacija i neviđeno skupi program obnove zemlje. Uloženo je preko 113 milijardi dolara za uspostavu državnih institucija, organiziranje snaga sigurnosti i humanitarnu pomoć.

Ali Afganistan je još uvijek daleko od države koja funkcionira kako bi si to zamišljali donatori. Sigurnost je upitna, gospodarski rast slabašan. To je otvoreno priznao i afganistanski predsjednik Ghani, ali on vidi i elemente koji pružaju nadu i ukazuju oporavak. Tom bivšem djelatniku Svjetske banke koji stoji na čelu posvađane koalicijske vlade zapravo ništa drugo niti ne preostaje. Ipak i neke humanitarne udruge vide sitna poboljšanja u nekim područjima.

Koliko dugo će teći milijarde?

Riegert Bernd Kommentarbild App

Autor komentara Bernd Riegert

Peta velika donatorska konferencija u Afganistanu je mogla tek utvrditi da se sa svim tim mora nastaviti kao i do sada: dati novac, nuditi pomoć, gušiti korupciju, obučavati vojsku i policiju - i nadati se najboljem. Donatorske zemlje, prije svega Sjedinjene Američke Države i Europska unija su i dalje spremne slati milijarde u Kabul kako bi - više jadno nego slavno - spriječili da država Afganistan na potone. Sve manje ministara i predstavnika međunarodne zajednice to čini iz uvjerenja da će se jednog dana okrenuti list, nego mnogo više zbog toga jer ne vide nikakvu alternativu. Ako se Afganistan pusti da propadne, preko noći će opet postati svjetsko središte za obuku terorista. Država u kojoj već 40 godina novi rat počinje tek što prošli završi, opet će potonuti u građanski rat i uvjete srednjeg vijeka.

Sve u svemu, sada i u Bruxellesu se došlo do zaključka: zatvoriti oči i izdržati. Baš kao što su to zaključili u Tokiju, Londonu ili Berlinu na prethodnim donatorskim konferencijama. Naravno da se može razumjeti što EU i druge države tu pomoć sve više i više uvjetuju boljom državnom upravom i povratom izbjeglica koji su napustili Afganistan. Nakon 15 godina se žele vidjeti rezultati za novac koji se tamo šalje, a u tih 15 godina se naučilo i da se od političara i vođa klanova u Afganistanu može nešto dobiti jedino ako se i izvrši pritisak.

Koliko će još dugo porezne platiše zapadnih zemalja puniti ovu vreću bez dna, to ne zna nitko. Može li netko biračima, na primjer u Americi objasniti da - ukratko rečeno; njihova vlada šalje milijarde dolara pomoći državi čiji su glavni izvozni proizvod ilegalni narkotici i droga? I da na toj trgovini narkoticima zarađuju i terorističke skupine?

Nastavit će se...

Problemi pred kojima stoji Afganistan su golemi i u godinama koje dolaze. U Afganistan se mora vratiti tri milijuna izbjeglica iz Pakistana i milijun iz Irana. Vojska ljudi bez posla i ikakve perspektive će postati još veća. Konferencija u Bruxellesu zato nije bila posljednja donatorska konferencija za ovu napaćenu zemlju. Donatorskih konferencija za Afganistan će morati biti i u godini 2020., 2024. i možda i nakon toga...

 

Preporuka uredništva