1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Komentar: Makedonija treba demokratski dijalog

Dosadašnji makedonski premijer Nikola Gruevski pokazao se kao nesretni izborni pobjednik, a poraženi socijaldemokrati kao loši gubitnici. No ta zemlja treba hitno kulturu političkog dijaloga, smatra Zoran Joradanovski.

Izborni pobjednik Nikola Gruevski

Izborni pobjednik Nikola Gruevski

Nikola Gruevski, predsjednik konzervativne stranke VMRO-DPMNE, pobjednik je parlamentarnih i predsjedničkih izbora u Makedoniji. Njegova stranka ostaje najjača parlamentarna frakcija, a stranački kandidat Gjorge Ivanov ostaje predsjednik Makedonije još pet godina. Unatoč tome, za Gruevskog nije sve prošlo onako kako je očekivao. Svoj cilj, apsolutnu većinu u parlamentu, nije uspio postići. Za to mu nedostaje jedno jedino zastupničko mjesto.

U vladi će Gruevski opet morati koalirati sa svojim dosadašnjim partnerom, Demokratskom unijom Albanaca (DUI). No ta stranka je iz izbora izašla ojačana i upravo to je Gruevski htio izbjeći. To neće olakšati koalicijske pregovore.

Optužbe za izborne nepravilnosti

Socijaldemokrati (SDSM) su se pokazali kao loš gubitnik. Izborni rezultat je za njih novi fjasko: deveti izborni poraz u nizu, osam zastupnika manje nego do sada. S obzirom na taj neuspjeh, SDSM je odmah nakon zatvaranja birališta najavio da neće priznati izbore. Obrazloženje: kod glasovanja nije mogla do izražaja doći slobodna volja naroda.

To je djelomično istina. U predizbornoj kampanji nisu vrijedili isti uvjeti za sve stranke. Vladajući VMRO-DPMNE imao je znatne prednosti, recimo veliku podršku medija. A stranka se mogla osloniti i na mnoge državne službenike. Država je, naime, najveći poslodavac u Makedoniji i od zaposlenih se može očekivati lojalnost - pa i kod glasovanja. I ne samo to: prema SDSM-ovim tvrdnjama, od državnih službenika se zahtijevalo ne samo da svoj glas daju za VMRO-DPMNE, nego da osiguraju i glasove članova svojih obitelji.

No, to nije ništa novo. Isto kao što nije nov ni prigovor da je većina važnih medija odana vladi. Za njih je novac iz državne blagajne jedan od glavnih izvora prihoda. Jer, vlada troši puno novca za svoju reklamu. VMRO-DPMNE, koji je od 2006. godine na vlasti, skoro bez prestanka vodi predizbornu kampanju. Istovremeno se stranim kreditima plaća socijalni mir, a time i podrška vladajućoj stranci.

Grijesi prošlosti

Unatoč tome, od gubitnika se mora očekivati i izvjesna doza samokritičnosti. SDSM se nakon svih tih poraza razdirao iznutra. Stalne promjene u čelništvu stranke te nesposobnost ili nevoljkost javnog priznavanja vlastitih grešaka iz prošlosti - sve to nije pomoglo vraćanju vjerodostojnosti. SDSM nije u stanju ponuditi nešto pragmatično, što stvarno može oduševiti birače.

I za puno toga, na što se danas žali, stranka je i sama odgovorna. Tendencija preuzimanja kontrole nad medijima počela je kada su na vlasti bili makedonski socijaldemokrati. A i na sve ondašnje izbore ne može se danas gledati kao na primjer poštenog i demokratskog glasovanja.

Zemlja treba novu politiku

Zoran Jordanovski

Zoran Jordanovski

A sada ova najava da neće priznati cijele izbore. Što se time želi postići? Neće li sada SDSM prihvatiti mandate? Želi li djelovati kao vanparlamentarna oporba? To bi bilo kontraproduktivno kako za stranku, tako i za društvo u Makedoniji. Premijeru Gruevskom se i tako prigovara da ima autoritarni stil. Parlament bez najveće oporbene stranke - ta bi situacija još više pojačala autoritarne tendencije.

Makedonija je suočena s mnogim ozbiljnim problemima: gospodarska situacija, velika nezaposlenost, blokirane euroatlantske integracije. Tu određenu odgovornost snose i stranke koje ne sudjeluju u vlasti. Istovremeno bi vladajuća stranka trebala tražiti dijalog s oporbom kako bi se za zemlju pronašla prihvatljiva rješenja. To bi bila odgovorna, demokratska politika u interesu društva. Na žalost je u Makedoniji, gdje se političkog protivnika prije smatra neprijateljem, takva politika još uvijek prilično nepoznata.

Preporuka uredništva