Kraj populizma
Ljevičarski populist Aleksis Cipras obećao je napaćenim Grcima povratak dostojanstvu i demokraciji. Time je na prijevremenim izborima krajem siječnja osigurao dolazak na vlast. A na brzinu organiziranom referendumu je pokušao impresionirati međunarodne vjerovnike. Ali od toga nije bilo ništa. Protiv Grčke su na kraju bili mnogi i velika vizija Aleksisa Ciprasa pretvorila se u nacionalnu katastrofu. Posljednji samit eurogrupe trajao je dramatičnih 17 sati, tijekom kojih je Cipras bio prisiljen na žestoko povlačenje kako bi spasio što se spasiti može: ostanak Grčke u eurozoni. Ali pod najtežim uvjetima.
Vladati nije lako
Grčki premijer je od ponedjeljka primoran raditi ono za što se političari zapravo biraju: vladati! S obzirom na zatvorene banke više nije dovoljno isticati samo dostojanstvo ljudi. S obzirom na posrnulu privredu nije više dovoljno inozemstvu čitati bukvicu.
No tko bi rekao: vladati baš i nije lako! Najmanje dva ministra u Ciprasovom kabinetu kategorički odbijaju pristati na sporazum s partnerima iz EU-a. Oko četrdeset zastupnika Sirize prijete da će se na glasanju u parlamentu izjasniti protiv postignutog sporazuma. Ultradesničarski koalicijski partner i ministar odbrane Panos Kamenos najavio je doduše podršku u parlamentu, ali ubuduće želi iskoristiti svoje pravo da glasa protiv pojedinih reformskih mjera.
To nije sve: najavljen je generalni štrajk upravo u posrnuloj i prenapuhanoj javnoj službi. Svoje populističko sjeme Aleksis Cipras nije širio samo tokom pet mjeseci kao premijer, već i tijekom pet godina kao vođa oporbe. Sada žanje oluju.
Presudna odluka za Grčku
Najkasnije prošlog vikenda Ciprasu je moralo postati jasno da je na ulogu propast Grčke. I zato će sada pokušati ublažiti revolt u vlastitim redovima. Radikalni ministri moraju van, dakle uskoro će poduzeti malu rekonstrukciju Vlade. Parlament će odobriti dogovor postignut s međunarodnim institucijama. U jedno Cipras može biti siguran: bez obzira na stav mnogih zastupnika njegove Sirize, proeuropska oporba će podržati neophodne mjere štednje i reformi.
No grčki premijer očito nije svjestan činjenice da odobravanjem reformskih mjera još ništa nije postignuto. Posao je tek provesti reforme. Za to mu neće biti potrebna stranka podijeljena na „pragmatičare“ i „ideologe“. Još manje mu je potrebna retrogradna politička filozofija Sirize, koja ideju države njeguje kao zamjenu za izostanak socijalnog osiguranja, koja bogate verbalno demonizira ali ih s druge strane pošteđuje svih rezova, i koja veliča gomilanje parazita u javnoj upravi. To sve skupa nema veze s modernom, konkurentnom Grčkom kao članicom eurozone.
I nakon današnjeg glasanja u parlamentu zemlja će ostati politički nestabilna. To je loš predznak i pitanje je može li se nazvati novim početkom.