1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Komentar: Dobre brojke, loša budućnost

Solidan gospodarski rast u Njemačkoj rezultirao je rekordnim prihodima u javnoj blagajni. To sigurno neće potaknuti saveznu vladu na provođenje potrebnih strukturnih reformi, pribojava se Rolf Wenkel.

Zapravo bi u mnogim šefovskim uredima u Njemačkoj trebalo vladati slavljeničko raspoloženje: unatoč slabašnom svjetskom konjunkturnom razvoju, unatoč sankcijama Europske unije protiv Rusije, unatoč recesiji i (s time povezanom) padu potražnje u mnogim zemljama u tranziciji, njemačkoj je privredi pošlo za rukom povećati (ionako ogroman) gospodarski učinak za 1,7% u prošloj godini. I od toga su snažno profitirale savezne vlasti, pokrajine, općine i socijalne blagajne. Oni su u 2015. utržili 20 milijardi eura više nego što su potrošili.

Za uspjeh su zaslužni mnogi. To je za početak pozitivno stanje na tržištu rada. Iz mjeseca u mjesec se objavljuju vijesti o rekordnom broju zaposlenih, što je dovelo i do osjetnog porasta prihoda poreznih vlasti i socijalnih blagajni. A procvala je i potrošnja građana: onaj tko se ne mora brinuti oko gubitka radnog mjesta, onaj tko za gorivo i loživo ulje danas plaća upola manje nego prije godinu dana, taj je naravno hrabriji prilikom donošenja odluka o kupovini – a to opet veseli i poreznike i trgovce.

Pogubna politika

Rolf Wenkel

Rolf Wenkel

Ne zaboravimo ni pogubnu fiskalnu politiku nulte kamatne stope koju provodi šef Europske središnje banke, Mario Draghi. Novcem kojim je poplavio tržište s jedne su strane „premazani“ proračunski problemi južnih članica eurozone, s njime umjetno na životu održava neke „boležljive“ banke, pojednostavljeno govoreći njime jugu kupuje vrijeme, a na drugoj strani pomaže i njemačkom ministru financija da se riješi svih proračunskih briga. Wolfgang Schäuble ne mora uopće plaćati kamate za posuđeni novac. I ne samo to! Mirovinski fondovi, koji su po svojim statutima ili zakonski obvezani da kupuju samo prvoklasne obveznice, čak plaćaju kamate za privilegij da smiju investirati u njemačke državne obveznice.

Kao što rekoh: za uspjeh su zaslužni mnogi. Ali ne i savezna vlada, i posebice njezin ministar financija Schäuble. Osim da on uopće nije „kriv“ za taj novčani blagoslov, njegovu politiku „pozitivne nule“ u proračunu u međuvremenu podržavaju samo pristalice tvrde politike štednje. Sve je više onih kojima je jasno da stroga politika štednje ne smije biti sama sebi svrha. To danas ne investira dovoljno u ceste, mostove, škole, sveučilišta i nastavnike, taj olako stavlja vlastitu budućnost pod upitnik.

Slučajnost?

Možda je samo (sretna) slučajnost da isti dan na koji javne blagajne objavljuju podatke o rekordnim prihodima, minhenski Ifo-institut javlja kako se treći put zaredom pogoršalo raspoloženje među njemačkim poduzetnicima. Svoje trenutno stanje oni ocjenjuju pozitivno. Ali ono što im zadaje brige je – budućnost. I to ne samo zbog slabašne svjetske konjunkture i slabosti koje muče zemlje u tranziciji. Već zato što i u njemačkoj lagano počinje opadati konkurentnost, a narudžbi nema zato što Kinezi ili Korejci isporučuju jeftiniju robu.

Rekordni prihodi u javnim blagajnama samo potiču na nastavak dosadašnje politike, ali ne proizvode pritisak za provođenjem strukturnih reformi. U tom kontekstu bi se spomenutih 20 milijardi eura dugoročno moglo pokazati danajskim darom – ukoliko ih se ne investira na pametan način.

Preporuka uredništva