1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Komentar: Dobra vijest za klimu

SAD i Kina su uoči summita G20 najavile da će ratificirati UN-ov sporazum o zaštiti klime. To je jako dobar signal, ali tek prvi korak u jednom dugom procesu.

Povijesnim i dalekosežnim bi se bez dvojbe mogla okarakterizirati ratifikacija Pariškog sporazuma o zaštiti klime od strane SAD-a i Kine. Povijesna zbog toga što se SAD, kao što je poznato, dugo opirao ratifikaciji prethodnih Protokola iz Kyota. A dalekosežna jer je promjena klime jedno od najvećih izazova pred koje je stavljeno čovječanstvo.

Klima se u proteklih 25 godina dramatično promijenila. Nakon što je 2015. zabilježena kao najtoplija godina u povijesti praćenja vremena, i u 2016. godini svaki mjesec ruši rekorde. To upućuje na nove vrijednosti "normalnih temperatura" koje prelaze prognozirano globalno zatopljenje. Sve češće ekstremne vremenske prilike i fenomeni koji ih prate - oluje, poplave, suše, požari - vijesnici su budućnosti u kojoj će klima ispasti iz kolosijeka. A što su posljedice promjene klime vidljivije, to svjetski državnici počinju ozbiljnije shvaćati ovaj problem.

Sonya Angelica Diehn

Sonya Angelica Diehn

Ključni signal

Ovo osvještenje kombinirano s dobrom diplomacijom i neumornim angažmanom u mukotrpnim pregovorima utrlo je stazu novom sporazumu o zaštiti klime koji više obećava, a oko kojega se prošle godine usuglasilo 200 zemalja u Parizu. Unatoč svim njegovim manjkavostima, ovaj sporazum ima potencijal "zakočiti" bjesomučno sagorijevanje fosilnih goriva koje je odgovorno za oslobađanje ugljičnog dioksida koje zatopljava naš planet.

Ali postoji jedna "kvaka": bez njegove ratifikacije, Pariški sporazum ne vrijedi ni pol pišljiva boba. Da bi on mogao stupiti na snagu, mora ga ratificirati 55 zemalja koje su odgovorne za 55 posto svjetskih emisija plinova koji stvaraju efekt staklenika. Do sada su povelje o ratifikaciji potpisale tek 23 države koje su sve zajedno odgovorne za manje od jedan posto emisija.

Kina i SAD ukupno proizvode 40 posto štetnih emisija, stoga najava ove dvije zemlje da će ratificirati sporazum nije samo veliki korak, već i signal ostatku svjetske zajednice: gledajte, najveće gospodarske nacije odlučne su u pokušaju smanjenja emisije ugljičnog dioksida.

I EU, Indija, Rusija te drugi veći proizvođači ugljičnog dioksida najavili su da će ratificirati Pariški sporazum. Za očekivati je da će ove zemlje sada nakon ovoga koraka SAD-a i Kine biti ponukane svoja obećanja potkrijepiti djelima.

Ali unatoč tome je ratifikacija Pariškog sporazuma tek jedan miljokaz na dugoj stazi ovoga procesa. A ta staza je puna prepreka.

Brojna otvorena pitanja

Čim sporazum stupi na snagu, trebat će riječi provesti u djela. Zemlje potpisnice će morati svoju nacionalnu politiku prilagoditi dogovorenim ciljevima redukcije. Sporazum predviđa provjeru toga svakih pet godina. Ali hoće li SAD doista usvojiti sporazum i provesti ga u djelo? To je doista upitno s obzirnom na skeptike koji ne sjede samo u washingtonskom Senatu. I predsjednički kandidat republikanaca Donald Trump je skeptičan prema ovoj temi. Plan Baracka Obame o čistoj energiji koja bi smanjila emisiju ugljičnog dioksida u Americi još visi u zraku. A Kina, čija bi se emisija, prema vlastitim navodima, trebala smanjiti nakon 2030. nije još predočila nikakve konkretne planove.

Još jedno otvoreno pitanje je odakle će se namaknuti novac za Zeleni klimatski fond koji bi trebao raditi na smanjenju posljedica promjene klime i podupirati zemlje u njihovim naporima za smanjenje emisija. I još jedno pitanje je otvoreno - ne i najnevažnije - može li svjetska zajednica uopće djelovati dovoljno brzo i efikasno prije nego što bude kasno.

Brze i efikasne mjere

Stručnjaci upozoravaju da postoji određeni trenutak u kojem klima jednostavno postaje nestabilna. Već se osjećaju posljedice toga koje bi mogle dovesti do potpunog otapanja arktičkog ledenog masiva i ili otapanja permafrosta u Sibiru. Osim toga, ugljični dioksid ostaje desetljećima u atmosferi. Ima onih koji tvrde da je već sada prekasno i da neće biti moguće zaustaviti globalni porast temperature na 1,5 stupanj kako je dogovoreno u Parizu. S obzirom na sve to mora se učiniti sve kako bi se pojačala politička volja za smanjenje globalnog zatopljenja.

Ako taj cilj ne bude ostvaren, strahujem što će biti s našom budućnošću.

Preporuka uredništva