1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Komentar: Cijena sigurnosti

New York, Madrid, London, Pariz. Njemačka je do sada imala sreće. Nije bilo velikih terorističkih napada. Usred emotivne diskusije oko izbjeglica, više se ne radi samo o tome „hoćemo li uspjeti“, smatra Volker Wagener.

Bože moj, koliko li samo IS-fanatika ima u međuvremenu među stotinama tisuća izbjeglica u Njemačkoj? Priznajte slobodno, i Vi ste to sigurno pomislili dok su se liječnici i medicinsko osoblje borili za živote teško ozlijeđenih osoba u Parizu. Zapravo se veza između islamističkih ubojica iz Pariza i izbjeglica koji stižu u Njemačku, prije svih oni iz Sirije, nameće sama od sebe. Zar nije na jednom od mjesta zločina pronađena sirijska putovnica, čiji je vlasnik 3. listopada registriran u Grčkoj i kojeg su vlasti na „Balkanskoj ruti“ nakon toga još nekoliko puta „zabilježile“? Upravo je tako bilo. Ali: bilo bi glupo na tako jednostavan način povezivati pariške pucnjeve i doseljavanje izbjeglica u Njemačku.

Izbjeglice kao prikriveni teroristi?

Ipak: nakon napada je prije napada. Pod dojmom krvoprolića kod naših susjeda, „naš problem s izbjeglicama“ postaje sitnica. Smještaj, troškovi, sve su to sitnice u usporedbi s horor-fantazijom da se među nama nalaze i neotkriveni i na svašta spremni teroristi. 13. studeni iz Pariza unosi novu oštrinu u njemačku unutarnju politiku. Pitanje svih pitanja je: mora li Angela Merkel mijenjati svoju politiku prema izbjeglicama. Ne mora! Barem ne u njezinoj srži.

Volker Wagener

Volker Wagener

Tko je već u Njemačkoj i ima pravo na azil, njega se ne može vratiti natrag u zemlju podrijetla. Ali tko ubuduće dođe i podnese zahtjev za azilom, ne mora nužno ostati u Njemačkoj. Po sebi je razumljivo da politika prema izbjeglicama mora biti zajednička, europska, a ne ići samo na teret Njemačkoj. Tu solidarnost Njemačka smije očekivati isto kao što se Francuska može pouzdati u solidarnost partnera u borbi protiv terorizma. Jer, izbjeglice iz Sirije, Iraka i Afganistana su također žrtve terora IS-a kao i oni koji su u petak izgubili život ili su ranjeni.

Ostaje naravno djelić rizika da među onima koji dolaze ima i “maskiranih” džihadista. Ali njima ne trebaju izbjegličke kolone da bi došli u Europu. Oni se mogu pojaviti uvijek i svugdje. 420 osoba, takozvanih „ugrozitelja“ aktualno prate vlasti u Njemačkoj, u cijeloj Europi ih je više od 3.500. Zaštita od tih fanatika nikada ne može biti potpuna.

Oprez od povratnika!

Najveća opasnost su povratnici iz ratova: mladi Nijemci ili muslimani iz Njemačke, koje je IS „upecao“ i djelomično vrlo profesionalno istrenirao u vođenju rata ili terorizma. Mnogi od tih ljudi su se u međuvremenu vratili u Europu s „mandatom smrti“ – i u Njemačkoj. Njih treba identificirati i eliminirati. Pa i preventivno. Tko je u Siriji ili Iraku već i samo promatrao ubojstva IS-a nad Kurdima i Jezidima, taj je već zbog toga postao kažnjiv.

Savezna policija raspolaže s 3.000 novih radnih mjesta, BND (Bundesnachrichtendienst) više od 225 i Služba za zaštitu ustavnog poretka preko 250. To su pravi potezi. Mjere koje bi odmah ograničile i slobodu svakog pojedinca. Ali to je cijena sigurnosti. To liberalno društvo mora podnijeti.

Europski izazov

Nakon Pariza i usred neprekinutog vala stotina tisuća izbjeglica, prije svih muslimanskih, i EU je pod pritiskom da mora djelovati: solidarnost s Francuskom je dobra stvar, ali mutira u naivnu gestu ako se uskoro teror IS-a i bijeg iz regije Bliskog istoka ne vide u kontekstu uzročno-posljedične veze. Europa je u krizi, nacionalno-državna ego-politika u trendu. To ide u prilog IS-a. Ljudi koji stižu u Europu, pretežito su izbjegli smrt od strane IS-a. Europski je, ne čisto njemački izazov zaštititi te ljude. Sve dok to ne shvate svi u EU-u, izrazi solidarnosti upućeni Francuzima će biti samo šuplja prigodničarska patetika.

Preporuka uredništva