1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Komentar: Bushov govor povodom 5 godina rata u Iraku

20. ožujka 2003 je počela američka invazija Iraka. U govoru američkog predsjednika se čulo da je taj rat bio opravdan - usprkos brojnim žrtvama i golemom trošku. Da li je doista bio? Komentator Ralph Sina nije uvjeren.

default

"Da je konačno rekao istinu, Bush je jedino mogao dati ostavku."

Bush je održao primjeren govor. On je bio tako primjereno jadan kao i čitav rat u Iraku kojeg su započeli Bush i njegovi ideolozi, bez pravog razloga i iz čiste obijesti. Američki predsjednik je poslušno pred kamerama postaje ABC još jednom ponovio svoje parole: o velikoj strateškoj pobjedi nad islamskim ekstremistima u Iraku, od koji bi - da Amerika nije napala - navodno bili izvor opasnosti za genocid. Treba naglasiti: opasnost od mogućeg genocida.

U grozničavoj potrazi za nekakvom naknadnom legitimacijom rata, Bush se opet kleo u scenario iračke El Kaide sa pristupom bogatstva od nafte iz te zemlje pa tako i oružju za masovno uništavanje. Opet smo to čuli - oružje za masovno uništavanje koje je Bush kao robot ponavljao kao navodni razlog za ovaj rat iz obijesti.

Bush je barem na petu obljetnicu imao priliku jasno i glasno konačno reći kako oružja za masovno uništavanje nije bilo. To bi bio povijesni trenutak u završnici njegovog predsjedavanja, rijedak trenutak istine. Bush je barem jedne minute mogao pisati pozitivnu povijest. Propustio je tu priliku - i to je dobro. Jer i priznanje o zabludi bi bilo tek pola istine.

Bush i njegovi ideolozi su znali da u Iraku nema takvog oružja, niti saveznika terorista Al Kaide. I baš zato jer je to američki predsjednik znao, američke tajne službe i častan bivši ministar Powell su bili prisiljeni raditi budalu od svjetske javnosti i Ujedinjenih naroda. Da je Bush izrekao tu istinu, za petu obljetnicu rata bi još samo mogao dati ostavku.

Ali takva pomisao je političkom misionaru Bushu isto tako strana kao i svaki tračak sumnje i promišljanja o svojim djelima. Tome nema traga u njegovom govoru, nema prave žalosti za 4000 poginula američka vojnika, nikakve tuge za iračku djecu, majke i očeve koji su razneseni u ovom ratu. Koliko ih je bilo? 50 ili 150 tisuća? Nitko ne zna, niti Bush to želi znati. To je samo "kolateralna šteta" u ratu kojeg je Irak oslobodio tiranina Sadama i istovremeno doveo na rub građanskog rata čije izbijanje spriječava samo ogromna američka vojna sila.

Ovaj jadan govor o ratu u Iraku George W. Busha je istovremeno upozorenje za njegovog nasljednika - ili nasljednicu u Bijeloj kući. Amerika ne može, ne smije nikad više tako voditi rat a da zauvijek ne prokocka svoj ugled koji je ionako ozbiljno ugrožen.

Preporuka uredništva