1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Komentar: Azil samo stvarno progonjenima

Je li uvođenje strožih kriterija za azil u Njemačkoj stvarno tako skandalozno kako tvrde kritičari? Felix Steiner smatra da skandal nije u tomu što će se tražitelje azila sa zapadnog Balkana moći brže poslati kući.

Ni šest tjedana nema otkako je Njemački Bundestag proslavio 65. obljetnicu Temeljnog zakona (njemačkog ustava). Tada je književnik i orijentalist Navid Kermani oštrim riječima kritizirao stanje osnovnog prava na azil u Njemačkoj. Jasna rečenica "Politički progonjeni uživaju pravo na azil" zamijenjena je 1993., kako je rekao Kermani, "monstruoznom odredbom od 275 riječi, koje su smušeno naslagane jedne na druge s čvrsto umetnutim rečenicama, samo da se jedno sakrije: da je Njemačka praktično ukinula azil kao temeljno pravo". I on je pozvao zastupnike da Temeljni zakon do njegovog 70. rođendana očiste od te "ružne, nemilosrdne mrlje".

Nove "sigurne zemlje podrijetla"

Dvije trećine zastupnika očito ne misle kao Kermani i sad su prihvatili zakon koji počiva na onoj "monstruoznoj odredbi od 275 riječi": Makedonija, Srbija i Bosna i Hercegovina od sad vrijede kao "sigurne zemlje". Faktično to znači da će zahtjevi za azilom koje podnesu građani ovih zemalja manje temeljito biti provjeravani i da će podnositelji zahtjeva moći biti brže vraćeni u svoju domovinu.

Hoće li time biti kršena ljudska prava, kako prigovaraju kritičari novoga zakona? Neće, jer ni u jednoj od zemalja zapadnog Balkana ne vladaju uvjeti kakve su pred očima imali očevi i majke Temeljnog zakona 1949. prilikom formuliranja odredbe o pravu na azil. Kod podnositelja zahtjeva za azilom iz tih triju zemalja gotovo isključivo se radi o Romima koje se u njihovoj domovini na razne načine diskriminira, ali ih se ne progoni. A njemačko pravo na azil me može biti instrument kojim se rješavaju takvi problemi.

Felix Steiner

Felix Steiner

Odluka Njemačkoga Bundestaga je ispravna zbog još jednoga razloga: trenutno otprilike svaki peti zahtjev za azilom u Njemačkoj podnose građani iz jedne od tih zemalja. Apsolutni broj tih zahtjeva se udesetorostručio otkako građani Srbije, Bosne i Hercegovine i Makedonije mogu bez vize (do)putovati u Njemačku. Bez novog zakona bi neizbježna posljedica bila ponovno uvođenje viza - na štetu svih građana tih zemalja.

Prednost ima zbrinjavanje izbjeglica iz Sirije i Iraka

Osim toga zakonodavac čini dobro ako u vrijeme kad jako raste broj izbjeglica iz Sirije, Iraka i Afganistana omogućuje da se njemačka pomoć koncentrira na one žiji životi su krajnje ugroženi. Građanima se ne može objasniti potreba za gradnjom novih smještaja za izbjeglice i tražitelje azila u gotovo svim njemačkim općinama, ako te smještaje velikim dijelom koriste osobe koje gotovo bez iznimke moraju biti vraćene u domovinu, jer njihov zahtjev za azilom očito nije utemeljen. Tko s pravom očekuje veću pomoć Nijemaca za žrtve sukoba u Siriji i Iraku mora prihvatiti da budu postavljeni prioriteti.

Skandalozno zato nije najnovije pooštrenje zakona o azilu. Skandalozno je to što se velik dio Sirijaca koji su došli u Njemačku morao još jednom izvrgnuti životnoj opasnosti prilikom vožnje čamcima preko Sredozemnog mora kako bi ovdje našli utočište. Skandalozno je i to što u jednoj zemlji u kojoj se stalno govori o potrebi stručne radne snage iz inozemstva mnogi od te stručne radne snage izvan Europe najprije moraju podnijeti zahtjev za azilom da bi mogli ući u Njemačku. Parafrazirat ću Navida Kermanija: bilo bi lijepo kad bi ta "ružna, nemilosrdna mrlja" njemačkoga zakonodavstva mogla biti uklonjena do sljedećeg okruglog rođendana Temeljnog zakona.

Preporuka uredništva