1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Komentar: Što zastupnici misle o pomoći pri umiranju?

U njemačkom parlamentu se prvi put raspravljalo o prijedlozima zakona za pomoć pri umiranju. U raspravi se vidjelo kako se zapravo ipak ne može baš sve propisati ili zabraniti, misli Christoph Strack.

Predsjednik njemačkog parlamenta Bundestaga Norbert Lammert je već prošle jeseni upozorio na razmjere ovog pothvata: zakonsko određivanje pomoći pri umiranju je "jedan od najzahtjevnijih zakonskih dokumenata ovog saziva Parlamenta". Nakon prve rasprave zastupnika o ukupno četiri različita zakonska prijedloga o toj tematici se može samo potvrditi tvrdnja koliko je težak taj problem.

Predsjednik parlamenta poznaje politiku i političare. Kada je riječ o spašavanju banaka ili o socijalnoj politici onda se svi mogu bučno svađati na veliko veselje medija, ali kad je riječ o granici gdje prestaje život, onda i političari tek tiho mogu sučeljavati svoja mišljenja. A ako i nakon toga još ostane neka dvojba, zastupnici to teško mogu podnijeti. To se već vidjelo u preliminarnoj raspravi prošlog studenog i ovaj zakon će ostati jedinstven u ovom mandatu vlade i po nazivu i po vrsti i po ozbiljnosti teme kojom se bavi.

Zastupnicima su predstavljena četiri koncepta za regulaciju pomoći pri umiranju i ti prijedlozi sežu od liberalizacije pomoći do potpune zabrane. O svakom tom prijedlogu se može i mora ozbiljno raspravljati, jer konačno u Europi već ima svega od toga, od vrlo liberalnog odnosa pa do stroge zabrane da bilo tko pomogne nekome da okonča svoj život.

Za svaki od ovih prijedloga se i u Bundestagu vidjelo kako se protiv njega može naći ozbiljna zamjerka. Nije bilo malo zastupnika koji su u svom izlaganju upozorili na konkretni slučaj koji bi bio onemogućen ovim ili onim prijedlogom. To pokazuje i da zakonodavac dolazi do granica svojih mogućnosti kad je riječ o povjerljivom odnosu između liječnika i pacijenta ili o odnosu teško bolesnih sa svojim obiteljima.

Nije svaka smrt u Njemačkoj dostojanstvena

Tu možda pomaže jedno objašnjenje: mnogi promatrači, od liječnika pa do predstavnika pacijenata ili bolničkih etičkih vijeća tvrde kako je trenutna zakonska regulativa u Njemačkoj zapravo dobra. U njoj nije bilo izrijekom dozvoljena pomoć pri umiranju, ali nipošto se ne može reći ni da je strogo zabranjivala takav slučaj. Tek problem pomoćnika pri umiranju, bez obzira djelovali oni službeno, privatno ili individualno, ukazao je na potrebu za novim zakonskim tekstom.

Strack Christoph Kommentarbild App

Autor komentara Christoph Strack

I političari su znali i još uvijek znaju kako ne umire svatko u Njemačkoj na dostojanstven i primjeren način. Ali i strojevi za pomoć pri umiranju - kakvi se već nude - daleko su od ljudskog dostojanstva. A pogotovo se to može reći za pojedince koji manje ili više slobodno u medijima govore kako su stotinama osoba "pomogle" da napuste život. To su stranputice u jednom društvu koje slavi život i koje često ostaje bez riječi pred smrću.

Rasprava koja nagoni na razmišljanje

Onaj tko nudi pomoć pri umiranju kao nekakvu uslužnu djelatnost, taj djeluje cinično, kaže zastupnica stranke Ljevice Kathrin Vogler. Njezino izlaganje je možda bilo najdojmljiviji trenutak ove izuzetne rasprave. Jer ova političarka već osamnaest godina boluje od multiple skleroze i ispričala je svoju priču.

Ona odlično zna koliko prepreka ima u životu, makar one bile tek stube na putu u njezinu omiljenu kavanu. Ali većinom su to prepreke za koje je odgovorno naše društvo pa tako i politika. Jer novca jedva ima za bolesne, teško bolesne i za one koji umiru. Zapravo se istog dana u Bundestagu raspravljalo i o zdravstvenoj skrbi u Njemačkoj, o prevenciji samoubojstva i o sredstvima za invalidne osobe. Uvijek iznova se može vidjeti kako život ima svoju cijenu i kako se to ponekad zaboravlja.

Kada je riječ o pomoći pri umiranju, do sad važeći "slobodarski načinjeni" propisi - kako ih je nazvala predsjedateljica njemačkog Etičkog vijeća Christiane Woopen - imali su svoj smisao. I dalje ga imaju jer ti propisi svaki slučaj uzimaju pojedinačno. Ali već same nove dimenzije pomoći pri umiranju, organiziranoj, poslovno usmjerenoj ili čak orijentiranog na dobit, tim putovima se mora postaviti oštra granica. I na tome treba ostati.

Preporuka uredništva