Čudan dan u Berlinu
Savezna vlade se neće distancirati od Rezolucije o Armeniji. U Berlinu je to danas vijest dana, priopćio je nedvosmisleno vladin glasnogovornik. Srećom, moglo bi se s olakšanjem reći, ali: zar to nije samo po sebi razumljivo? Zar se Bundestag u svako vrijeme i o svakoj temi ne bi mogao oglasiti onako kako to ispravnim drže izabrani predstavnici naroda?
Da, to je tako. Naravno da savezna vlada ne bi trebala stavljati pod upitnik odluke drugog ustavnog organa. Svako drugačije držanje od toga bi ustavno-pravno bilo opasno. I opet je čudno da je to uopće bilo potrebno.
Distanciranje od navodnog distanciranja
Kako je onda moglo doći do političkog uzbuđenja mjeseca – o vijesti koju je objavio jedan news-magazin, po kojoj se savezna vlada želi javno distancirati od Bundestagove rezolucije, kojom je masakr nad Armencima u Osmanskom carstvu prije 100 godina označen kao genocid? Uslijedila je oštra kritika oporbenih političara, koji su rekli kako bi takvo distanciranje bilo kukavičko klanjanje pred turskim predsjedniku. Cijelo prijepodne su se političari distancirali od navodnog distanciranja. Stvarno čudno.
Svatko u političkom Berlinu zna da se Rezolucija o Armeniji nimalo ne sviđa turskoj vladi i da ona opterećuje bilateralne odnose. Predsjednik Erdogan i njegova vlada bez prestanka zato vrše pritisak na Njemačku. Zastupnike u Bundestagu turskog podrijetla u Ankari se proglasilo izdajnicima. Zašto? Zbog Rezolucije o Armeniji. Zastupnici Bundestaga do sada nisu smjeli posjetiti vojnike Bundeswehra stacionirane u NATO-ovoj bazi Incirlik. Zašto? Zbog rezolucije o Armeniji. I sporazum s Turskom oko izbjeglica savezna je vlada već vidjela na krhkim nožicama – upravo zbog sporne rezolucije koju je Bundestag usvojio u lipnju.
"Pravno nije obvezujuća"
Je li savezna vlada doista razmišljala o tome da jednom takvom „umirujućom“ gestom reagira na takvu otrovnu vanjsku politiku Ankare? Je li zbog toga vladin glasnogovornik izričito naglasio da jedna takva (a i ova konkretna) rezolucija Bundestaga „nije pravno obvezujuća“, što je zapravo samo po sebi razumljivo? Možda je taj dodatak bio zamišljen kao signal upućen u smjeru Ankare.
Nakon te izjave u ime savezne vlade u oko je upala još jedna stvar: Ministarstvo vanjskih poslova je dalo nagovijestiti da će uskoro uslijediti posjet njemačkih parlamentaraca vojnicima Bundeswehra u Incirliku – a upravo to je do sada Turska blokirala. Osim toga se govorilo i o „ponovnom oživljavanju političkih međusobnih posjeta“ između Njemačke i Turske, i kako je to zapravo dobra, radosna vijest.
Sve to čudi. Gdje su točno napravljeni ti pomaci, koliko su koštali? U zbrci dana na to još nema jasnog odgovora. Ali već i sama činjenica da se to pitanje odmah nameće, ponovno pokazuje koliko je trenutno kompliciran odnos s Turskom.