1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Kome treba Svjetska trgovinska organizacija?

Svjetska trgovinska organizacija obilježava dvadesetu godišnjicu postojanja, ali baš nikome nije do slavlja. Jer čitava organizacija ima problema uopće naći smisao postojanja u ovom današnjem svijetu.

Arhitekt međunarodne razmjene, važan pomagač globalizacije - to je Svjetska trgovinska organizacija (WTO). Kad je osnovana 15. travnja 1994. i počela s radom prvog dana 1995., očekivanja su bila velika: uklanjanje prepreka u međunarodnoj trgovini, rušenje poticaja domaćim proizvođačima, a i zemlje u razvoju bi trebale imati lakši pristup tržištima.

Sjedište WTO

I sjedište WTO u Ženevi se čini kao da je riječ o 'tornju u oblacima'

Ali sve je ispalo drugačije. Političke prepirke, okoštale strukture, a onda brz napredak čitavog svjetskog gospodarstva na kojeg ova organizacija nije imala primjeren odgovor. WTO se zapravo pretvorio u ostatak nekog prohujalog doba, pa je tako čak i Pascal Lamy, bivši predsjednik WTO-a 2003. priznao kako je "WTO je srednjovjekovna organizacija".

Više od deset godina kasnije, WTO i dalje tapka u mjestu, tapka za globalizacijom i bori za svoju vjerodostojnost. Što je bilo krivo?

Dug popis propusta

Tijekom 20 godina postojanja je WTO mnogo postigla, ali popis propusta izgleda da je još duži. Za probleme je najvećim dijelom sama: "WTO nije u stanju prilagoditi svoju strukturu novim izazovima. A razlog tome jest kako članice nisu spremne promijeniti strukturu organizacije," smatra Christian Tietje, profesor međunarodnog privrednog prava. On tu prije svega misli na načelo jednoglasnog donošenja svih odluka. Prema statutu, WTO, odluke se mogu donijeti samo konsenzusom, a uz gotovo 160 zemalja članica, to izgleda kao nemoguća misija.

Konferencija u Baliju

Članice se godinama zapravo nisu uspjevale dogovoriti praktično niti o čemu pa je i zanimanje za WTO postalo veoma skromno.

Možda se baš zato nije niti dogodilo gotovo ništa u posljednjih 20 godina u čitavoj regulaciji međunarodne trgovine. "A to se ne može reći i za međunarodnu razmjenu" upozorava Achim Rogmann, profesor vanjskotrgovinskog prava. Vrijeme je već više nego zrelo za prvu, opsežnu preradu čitavog WTO-a, ali profesor smatra kako su i problem zemlje u razvoju. One u međuvremenu čine većinu članica, ali ne znaju kako da definiraju svoje interese i uključe ih u pregovore.

S druge strane, pokazalo se kako gospodarske razvijene zemlje rado koriste dvostruka mjerila: "Vodeće ekonomske sile, EU i SAD, zalažu se za slobodnu trgovinu samo kad to služi njihovim interesima. Dok svoja tržišta poljoprivrednih proizvoda štite protekcionističkim mjerama od jeftinijih poljoprivrednih proizvoda iz zemalja u razvoju, istovremeno od tih zemalja traže da otvore svoja tržišta u područjima gdje su mnogo konkurentnija" smatra Sven Hilbig iz organizacije "Kruh za svijet".

Ipak ima i uspjeha

Ali ne može se o ovoj organizaciji govoriti samo loše. Konačno, WTO je i dalje jedini forum gdje se na međunarodnoj razini odlučuje o pravilima svjetske trgovine. Simon Evenet, profesor za vanjsku trgovinu i razvoj na Sveučilištu u St. Gallenu izuzetno cijeni dovođenje novih članica u tu organizaciju: "WTO je uspio uključiti ključne zemlje kao što su Kina, Rusija ili Saudijska Arabija".

Roberto Azevedo

Direktor WTO-a je gotovo proplakao kad je u Baliju ipak postignut dogovor

Ne samo to, smatra i profesor Christian Tietje. On ističe postupak za mirenje međunarodnih trgovinskih sporova kojeg smatra izuzetnom zaslugom Svjetske trgovinske organizacije: "To je izuzetno uspješna priča, jer sve sporove možemo danas rješavati uvelike u skladu definiranog postupka". A to, misli profesor, uvelike pomaže i malim zemljama koje su već uspijevale i gospodarske divove putem WTO-a, natjerati da promjene svoju praksu i zakonodavstvo.

Profesor Rogmann dodaje još jednu zaslugu: upravo u posljednjoj gospodarskoj i financijskoj krizi su mnoge zemlje težile u drugu krajnost od globalizacije, u protekcionizam i zatvaranje nacionalnih tržišta. Ali to se, zahvaljujući Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, ovaj puta nije dogodilo.

Kamo dalje?

Ipak, nakon što su se godinama zemlje članice sastajale i opet rastajale bez ikakvog dogovora, koncem prošle godine na Baliju je dogovor ipak postignut prvi veći dogovor od osnutka WTO-a. To je čak i za predsjednika WTO-a Roberta Azeveda graničilo sa čudom pa je gotovo sa suzama u očima objavio kako je WTO "ispunio što se od njega očekuje".

I dok jedni stručnjaci misle kako je time Svjetska trgovinska organizacija dokazala da je, barem ako je doista ozbiljno, ipak u stanju postići dogovor i održati WTO na životu, za druge čak niti to ne znači osobito mnogo. Jer, švicarski profesor Simon Evenett smatra kako se i u WTO-u brzo pokazalo da taj sporazum nije nikakva prekretnica, niti da su članice spremne postići kompromis koji bi WTO pretvorio u učinkovitu organizaciju.

Prosvjednik protiv WTO u Baliju

Čini se da je više sloge među protivnicima 'instrumenta globalizacije' nego među zemljama članicama

Sve u svemu, potrebne su korjenite promjene i prava katarza kako bi WTO povratila svoju vjerodostojnost i zadržala važnu ulogu u međunarodnoj razmjeni. Potrebna su nova rješenja, možda čak i nove strukture jer i zbog postupka donošenja odluka WTO zaostaje za razvojem u svjetskoj trgovini.

Ali problem je što se sve takve promjene mogu odlučiti samo jednoglasnom odlukom – a to je utopija. "Nema alternative za načelo konsenzusa. Ne samo među malim zemljama, nego niti jedna od velikih sila neće nikada prihvatiti da bude nadglasana“, smatra Evenet.

Preporuka uredništva