1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Kome pripada Nil?

Nakon višegodišnjeg sukoba oko rijeke, Egipat, Etiopija i Sudan konačno počinju tražiti konstruktivna rješenja. Političari pokazuju veliku suglasnost, ali stručnjaci upozoravaju da se ne treba prerano veseliti.

Svijeće, generatori i strpljenje – mnogi Etiopljani su dobro pripremljeni za česte nestanke struje u Adis Abebi. To je lijepo mogao vidjeti i egipatski predsjednik Abdel Fatah al Sisi kada je, tijekom njegovog posjeta, nestalo električne struje na više sati. Bila je to zgodna poruka koliko bi etiopskoj metropoli značila struja proizvedena zahvaljujući „Velikoj etiopskoj renesansnoj brani“ (GERD), kako se zove megalomanski projekt na gornjem toku Plavog Nila. Odnosi dviju država su zbog te brane već godinama ledeni jer i opskrba Egipta vodom uvelike ovisi o moćnoj rijeci. Al Sisijev prethodnik Mohamed Mursi čak je prikriveno prijetio ratom.

Kamen spoticanja

Vlada u Adis Abebi već nekoliko godina užurbano radi na najvećem hidroenergetskom projektu Afrike, uz samu granicu sa Sudanom. Etiopija je s 90 milijuna stanovnika druga najnapučenija zemlja kontinenta (poslije Nigerije) i njezina potreba za energijom je ogromna. Rješenje vide u izgradnji niza brana na Plavom Nilu. Srž tog pothvata je spomenuti GERD, projekt vrijedan više od tri milijarde eura, čija će hidrocentrala moći davati 6.000 megavata električne energije što odgovara snazi pet nuklearnih elektrana. Time bi Etiopija u mnogome smanjila ovisnost o uvozu sirove nafte, ojačala privredu i ne samo to: oko 2.000 megavata moglo bi se izvoziti u susjedne zemlje, među njima i Egipat. Prvi ugovori već su potpisani.

Gradnja brane u Etiopiji

Gradnja brane u Etiopiji

U dolini Nila živi oko 160 milijuna ljudi i bez te rijeke Egipat bi bio klasična pustinjska država. Stoga se u Kairu plaše da će umjetne brane u Etiopiji ostaviti seljake u Egiptu praktično na suhom – a na to ih opominje iskustvo s branom Asuan iz 1971. Već dugo se Egipat i Sudan pozivaju na kolonijalne ugovore iz 1929. i 1959. prema kojima te dvije zemlje imaju pravo na 90 posto vodene mase Plavog i Bijelog Nila kao i pravo veta na sve građevinske projekte na tim rijekama.

Nakon višegodišnje svađe, tri zainteresirane zemlje su se 23. ožujka načelno suglasile. Predsjednik Egipta Al Sisi i njegov etiopski kolega Hailemariam Desalegn potpisali su sporazum u sudanskom Kartumu uz posredovanje tamošnjeg šefa države Omara al Bašira. Sporazum o gradnji brane predstavljen je srdačno, uz prijateljske riječi kakve su, posebno u Egiptu, postale rijetkost kada je u pitanju Etiopija. Jer nakon svrgavanja Hosnija Mubaraka i muslimansko bratstvo i vojna hunta su zveckali oružjem u smjeru Adis Abebe – to je bio zgodan manevar da se skrene pozornost s domaćih problema.

Predsjednici Al Sisi, Al Bašir i Desalegn

Predsjednici Al Sisi, Al Bašir i Desalegn

Taktičko umiljavanje

Sporazum je veliki korak prema konačnom dogovoru o podjeli vode Nila, kaže Abel Abate Demisi iz Instituta za mir i razvoj u Adis Abebi: „Najveći problem je uklonjen, naime nepovjerenje između Egipta i Etiopije“, smatra ovaj analitičar. „Sporazum će svakako poboljšati odnose triju zemalja i to ne samo na polju gospodarstva i vodoopskrbe već i kada se radi o sigurnosti i regionalnoj integraciji.“ Odnosi su bili ledeni i u vrijeme Mubaraka koji je 1995. preživio atentat u Adis Abebi. Sadašnji egipatski predsjednik Al Sisi je svakako zainteresiran za bolje odnose s Etiopijom u kojoj je sjedište Afričke unije, organizacije koja može pomoći Egiptu u situaciji kada je okružen nestabilnim susjedima.

Zemljovid zemalja kroz koje protječe Nil

Za sve zemlje kroz koje protječe Nil je jako važan

Ipak, stručnjakinja za vodoopskrbu Ravia Taufik s Kairskog sveučilišta je sumnjičava. „Dok ne budu obavljene tehničke studije neće biti potpisani obvezujući sporazumi“, kaže ona. Dodaje da je Etiopija srljala u gradnju ne čekajući na stručna mišljenja. Sada je glavna zadaća da se dobre namjere, koje su predsjednici izrazili, prevedu u tehničke detalje i to ne samo za branu GERD već za sve buduće pothvate na Nilu. „Tek ćemo tako vidjeti profitira li od dogovora svatko ili samo Etiopija i to na štetu drugih – prije svega Egipta“, dodaje Taufik u razgovoru za DW.

Divovska brana trebala bi krenuti s radom 2017. godine. Sudansko ministarstvo energetike i vodoprivrede naziva branu „blagoslovom za Etiopiju i dobiti za ostale“. I Sudanci, naime, planiraju svoje hidrocentrale na Nilu.

Preporuka uredništva