1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Kome šteti netržišno gospodarenje plinom u Hrvatskoj?

Prigovori iz Bruxellesa zbog prereguliranog plinskog tržišta u Hrvatskoj su dijelom utemeljeni, iako je naivno vjerovati da slobodna kupoprodaja može riješiti sve energetske probleme industrije i domaćinstava.

Europska komisija istaknula je u svom posljednjem izvješću o Hrvatskoj i kritiku na račun državne politike prema tržištu plina. Zanimljivo je da taj osvrt nije spominjan u hrvatskim medijima, iako je posrijedi tema koja se u novije doba često potencira, osobito zbog planirane eksploatacije plina na srednjem i južnom Jadranu koja izaziva dosta otpora u javnosti. No iz EK-a dolazi primjedba na račun tržišne regulacije koja navodno još uvijek sputava razvoj konkurencije među ponuđačima u okviru EU-a. Hrvatska je utoliko prikazana kao neintegrirana i neprilagođena energetskoj politici EU-a.

Slični prigovori čuli su se iz istog smjera i ranije, kad bi se Hrvatskoj predbacivalo zbog protežiranja vlastitog tržišta. Nije pomagala činjenica da je službeni Zagreb olako pristao, za ljubav EU-a, prekomjerno izložiti određene dijelove svoje privrede. Ali ovom prilikom pažnju iznimno privlači teza EK-a da je hrvatska regulacija plinskog tržišta naštetila ponajviše domaćem potrošaču, odnosno kućanstvima te industriji. I dok za kućanstva nismo stekli taj dojam, o industriji je više puta rečeno sve: dva najveća kupca, državna poduzeća Hrvatska elektroprivreda i Petrokemija, godinama plaćaju najveću cijenu plina.

Petrokemija (na fotografiji) godinama plaća najvišu cijenu plina u Hrvatskoj

Petrokemija (na fotografiji) godinama plaća najvišu cijenu plina u Hrvatskoj

Sve veći režijski troškovi

Najveći pak dobavljač, Ina, ostvaruje na tome golemi dodatni profit, a u međuvremenu je sama ispuštena iz državnih ruku. Točnije, upravljačka prava nad njom su pod kriminalnim okolnostima prepuštena mađarskom partneru, Molu.

Upustili smo se u propitivanje tvrdnje EK-a: koliko su utemeljene zamjerke na račun hrvatske politike spram tržišta plina? Ne samo otkako je Hrvatska u EU-u, nego i kroz protekle godine dok se pripremala za to članstvo. "Istina je da su hrvatske vlade godinama pogodovale stanovništvu obarajući cijenu plina za kućanstva, a EU to ne voli", rekao nam je Miljenko Šunić, predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin.

"Industrija je za to vrijeme pretrpjela trošak", nastavlja Šunić, "da bi se proizvođaču – donedavno je to bila gotovo isključivo Ina – nadoknadio gubitak. To je imalo smisla dok je Ina bila u našim rukama, kao i HEP ili Petrokemija". Ali što nakon gubljenja Ine? Čelni ekspert HSUP-a smatra da će se hrvatske vlasti još neko vrijeme truditi da građanima prilagode cijenu za najširu potrošnju, jer su svjesne da golemi broj ljudi više ne može podnijeti osnovne režijske troškove. Ali, tržište je posljednjih godina ipak otvoreno za industriju, pa ona počinje kupovati nešto povoljniji plin.

Ljubo Jurčić

Ljubo Jurčić

Uskoro i infrastruktura

Određena zakonska rješenja, kao i tehnička ograničenja, još priječe totalno otvaranje tržišta, mada ne zadugo. Ljubo Jurčić, nekadašnji SDP-ov ministar gospodarstva, a danas u oporbenim redovima, u svoje vrijeme je pokrenuo projekt plinifikacije Dalmacije. Kriza je prolongirala izvedbu do neizvjesnih rokova, no Jurčić nalazi da se tržište svejedno koliko-toliko razvija. "Infrastruktura se gradi", izjavio je Jurčić za DW, "no još nedostaje kompresorsko postrojenje kojim bismo se uklopili u europsku mrežu, kao i skladišta za domaće viškove i zalihe. Sve bi to trebalo ostati u državnim rukama, kako bi svi mogli pristupiti pod istim uvjetima".

Ljubo Jurčić napominje da je pri razvoju infrastrukture bitno imati na umu da nije dovoljno omogućiti samo dovođenje plina, nego i to da ga uopće ima tko kupovati. Tek tada bi otvaranje tržišta za nove dobavljače imalo smisla pa državnu politiku oko toga treba voditi integralno te strateški. A za očitovanje u vezi s prigovorima EK-a obratili smo se i Ministarstvu gospodarstva RH, u čijoj nadležnosti je ovo pitanje, odnosno energetika generalno. Iz te institucije poručili su nam da se slažu s iznesenim činjenicama u izvješću EK-a, premda unekoliko drukčije interpretiraju okolnosti.

Tržište ipak podiglo cijenu plina?

Što se tiče rasta cijena plina između 2008. i 2012. godine, primjerice, ovo ministarstvo ima sljedeće objašnjenje: "Djelomično je to i posljedica otvaranja tržišta što je realnost s kojom se moramo suočiti". Shodno tome, i vladine intervencije u cijenu 2014. godine tumače se kao pokušaj ublažavanja lošeg tržišnog efekta. Spominje se da bi takvi odnosi mogli ostati na snazi još dvije godine, dok se ne steknu uvjeti za uravnoteženje tržišnih silnica. Riječ je o izvjesnim modernijim tehničkim zahtjevima koji omogućuju lakše prometovanje plina Europom.

Također, posrijedi je i kontekst u kojem maloprodajna distribucija po Hrvatskoj i dalje počiva u rukama lokalnih samouprava, što sustav navodno čini tržišno inertnim umjesto da ga se povezuje s privrednim partnerima. Na koncu, iz Ministarstva gospodarstva su nam odgovorili i da očekuju kako bi buduća opsežnija eksploatacija nafte i plina u Hrvatskoj trebala uskoro donijeti jeftinije energente industriji, kao i kućanstvima. Problem se tako namjerava riješiti većom domaćom proizvodnjom, a ne samim tržištem i većim uvozom.

Preporuka uredništva