1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Koliko vrijedi naslov "Svjetska kulturna baština"?

Od kada je UNESCO prije pet godina područje srednjeg Porajnja između Bingena i Koblenza proglasio djelom svjetske kulturne baštine, u tom je romantičnom, ali slabije razvijenom kraju, pokrenut niz projekata.

default

"Rajnska romantika" u okolici Bacharacha

No - ipak se postavlja pitanje: od kakve je to koristi za gospodarstvo tog kraja i koliko ono zapravo profitira od laskave titule "svjetske baštine". Taj dio uz Rajnu, obrubljenu strmom, a ponegdje i niskom obalom, sočnim zelenim vinogradima i blagim brežuljcima na kojima leže razbacana sela i izviruju kupole starih kula i zamaka, doista pruža najljepšu sliku tog kraja. Taj je ugođaj poznat pod imenom "Rajnska romantika", a njena se čarobna privlačnost osjeća danas kao i prije dvije stotine godina. Francuski književnik Victor Hugo mjesto Bacharach proglasio je "najljepšim gradom na svijetu " - tako barem piše u turističkom prospektu.

Sredinom 80-tih godina prošlog stoljeća Bacharach je bio u takvom stanju da ga je trebalo sanirati, pojašnjava voditelj turističke centrale Christian Kuhn: "Teškoće s turizmom su nastale zbog toga što su se određene investicije stalno odgađale, tako da je došlo do smanjene potražnje i manje noćenja. To se odrazilo i na vinogradarstvo, a nakon što je propalo tržište vina u bačvama, smanjili su se i prihodi i sve je to zakompliciralo gospodarsku situaciju u ovom dijelu doline Rajne."

Turističke udruge, udruge vinara, komunalni, regionalni, pa i savezni političari sve su nade položili na tu kartu - naime, da stekunu status svjetske kulturne baštine. Istodobno su te nade bile povezane i s određenim strahovanjima, kaže Guenter Kern iz pokrajinskog vijeća: "Bojali smo se toga da se taj kraj ne pretvori u nekakav muzejski krajolik u kojem se više ništa ne može napraviti. Osim toga - pitali smo se - kakve mi od toga imamo koristi, jer nije bilo jasno hoće li nam taj status automatski donijeti i gopodarske prednosti, ili se radi o jednom dugoročnom planu. To su ljudi u međuvremenu shvatili. Pomogle su brojne investicije koje smo dobili upravo zato što je taj kraj proglašem djelom svjetske kulturne baštine."

Atmosfera obnove

Odjednom se stvorio i novac - napravljene su staze za bicikle i šetnice, hosteli - duž cijele obale duge nekih šezdesetak kilometara cijela su mjesta poprimila potpuno drugačiji izgled. To je odjeknulo u cijelom tom kraju i odjednom je zavladala prava atmosfera obnove - bez obzira što se to ne može ilustrirati brojkama o gospodarskom rastu. Vinar Peter Joost o tome ima realističnu predodžbu: "Predikat "svjetska kulturna baština" više shvaćam kao odlikovanje za naše napore i rad kojeg smo uložili tijekom posljednjih nekoliko desetljeća i koji još uvijek traje. Ne bih mogao reći da tom predikatu mogu zahvaliti bolju prodaju vina - to bi bilo prepovršno, jer mi radimo uvijek dugoročno. Tako nešto bi možda mogao reći netko tko se bavi gastronomijom. On može reći - ove sam godine imao tisuću gostiju više nego u vremenu kad nismo imali taj predikat. No - mi ne možemo razmišljati na taj način, već samo na duge staze."

U gostioni Posthof nema gužve. Vlasnik gostionice ne vidi neku veliku razliku u broju gostiju od ranije, kad Bacharach nije imao svoju titulu. "Najvažniji gopodarski faktor je lijepo vrijeme", kaže ovaj gostioničar, "a ne UNESCO-va titula". "Što se posla tiče- rekao bih da moramo još puno više učiniti nego do sada, kako bi naša regija bila još privlačnija, kako bi se više toga događalo zimi i u jesen. Da se svi probude iz svog zimskog sna, a ne da kažu: sezona je završila, sada tu nema više ničega. Čini mi se da je ovaj kraj dio svjetske kulturne baštine samo u razdoblju od travnja ili svibnja do listopada. A između toga - nema ničega."