1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Koliko vrijedi europski dogovor o izbjeglicama?

Ionako su se države EU-a teško složile o izbjeglicama, ali i na taj dogovor će teško pristati Turska. Jer ona uspješno ucjenjuje Europljane, misli u svom komentaru Christoph Hasselbach.

Predsjednica Litve Dalia Grybauskaite je poznata po svojim oštrim komentarima. Tako je i ove dogovorene smjernice suradnje s Turskom nazvala "izuzetno kompliciranim, vrlo teško provedivim i na rubu međunarodnog prava". Doista tu ima čitavo mnoštvo otvorenih pitanja da je teško vjerovati u uspjeh dogovora.

Počinje već s pravnim pitanjem: hoće li svaki izbjeglica imati priliku da se pojedinačno ispita njegov zahtjev za azilom? Paušalno odbijanje nije dozvoljeno. Hoće li se Turska pošteno odnositi prema onima koji nisu iz Sirije i koje bi ona najradije odmah protjerala? A protjerivanje u zemlje u kojima će oni i dalje biti proganjani Europska unija ne smije dozvoliti.

Onda su tu i praktični problemi: može li Grčka uopće obraditi sve zahtjeve za azilom i može li uspjeti organizirati povratak u Tursku onih koji su ilegalno prešli granicu? Kako sada stvari stoje - teško. Čitava Europa mora biti spremna na nove ružne prizore gdje će možda čitave obitelji i usprkos njihovom ogorčenom otporu, biti prisiljene napustiti Europu.

Ima i drugih putova u Europu

Christoph Hasselbach

Autor komentara Christoph Hasselbach

Veliko je pitanje i koje će europske zemlje biti spremne prihvatiti sirijske izbjeglice. Neke su već unaprijed odbile primiti bilo koga. A ako sve opet ostane na samo nekoliko zemalja kao što je Njemačka, sve to skupa neće uspjeti. Njemačkim biračima se to sve manje sviđa, kao što su pokazali nedavni rezultati (pokrajinskih) izbora.

Sumnjiva je i najava kako se i kod legalnog dolaska u Europu radi samo o privremenom rješenju i to za 72.000 izbjeglica što je razmjerno malen broj. Ali ako gotovo tri milijuna sirijskih izbjeglica u Turskoj imaju toliko sićušne šanse za legalan odlazak u Europu, onda će i dalje pokušavati ilegalno. Povrh toga, ne postoji samo put preko grčkih otoka, nego se u EU može i kopnom ili opet morem preko Mediterana.

I na kraju tu prijeti i veto jedne jedine malene članice Europske unije: Cipra. Nikozija prijeti vetom iz političkih razloga sve dok Turska ne prizna ovu članicu EU-a.

Umjesto Sirijaca uskoro Kurdi?

I na kraju, mnogim članicama EU-a se nipošto ne sviđa proširiti pregovore o pristupu s takvom vladom Turske koja se ideološki i politički sve više udaljava od Europe, makar se mogu tješiti činjenicom da punopravno članstvo Turske u Europskoj uniji u dogledno vrijeme nema baš nikakve šanse.

Ali konkretno, za mnoge Europljane je zastrašujuća pomisao već i turski zahtjev za ukidanjem vize za njezinih gotovo 80 milijuna stanovnika ako žele putovati u Europsku uniju. Zbog sukoba unutar Turske nije nemoguća pomisao da će onda milijuni Kurda iz Turske u Europi zatražiti azil.

Sve u svemu, čak i ako se riješe sva ta pitanja, bio bi riješen samo dio problema i možda bi čak nastali novi. Zato je pogrešno da njemačka kancelarka Angela Merkel polaže toliko nade u dogovor s Turskom. U isto vrijeme, zemlje na "balkanskoj ruti" poput Mađarske i Austrije koje su zatvorile svoje granice misle da su time dokazale kako Europa nije toliko ovisna o Turskoj.

Dogovor Europljana i Turske se sve u svemu svodi na to da Ankara od EU-a preuzme prljav posao u zaustavljanju izbjeglica i migranata koji žele u Europu. Ali na kraju će se Europljani ipak morati sami pobrinuti za svoje granice.

Preporuka uredništva