Koliko tajnosti smije biti kod izvoza oružja?

Naravno, kad je riječ o izvozu oružja u neku zemlju NATO-a, odnosno saveznicu Njemačke, dozvola za izvoz je u pravilu tek formalnost. Ali miroljubive zemlje ionako rijetko kupuju oružje i tako onda i ima problema kod pitanja, čija vojska će koristiti to oružje koje je proizvedeno u Njemačkoj i protiv koga?

Ovaj spor koji se ovog utorka (15.4.) našao pred njemačkim Ustavnim sudom bio je izazvan medijskim napisima koji su 2011. javljali o prodaji 200 najsuvremenijih njemačkih tenkova tipa Leopard 2 Saudijskoj Arabiji. Problem je bio što je Saudijska Arabija aktivno pomagala vlastodršcima Bahraina u gušenju tamošnjih prosvjeda i bila je barem teoretska mogućnost da će se prosvjednici u tom sultanatu morati suočiti s tenkovima "Made in Germany".

Zato je i više zastupnika oporbe u Bundestagu htjelo znati detalje o tom izvozu tenkova u Saudijsku Arabiju. Ali, obzirom da je uobičajena diskrecija u poslovima s oružjem, njemački Ustav predviđa da o takvim poslovima odlučuje Vlada.

Ako je pak slučaj osobito osjetljiv, onda odlučuje Vijeće za nacionalnu sigurnost koje čine glavni ministri: osim kancelarke i njenog zamjenika, tu je i predsjednik Ureda kancelarke i ministri vanjskih i unutarnjih poslova, kao i ministri pravosuđa, financija i ministar razvoja. Njihove sjednice su tajne i samo jednom godišnje objavljuju općenite informacije o izvozu njemačkog oružja u inozemstvo.

Što moraju i mogu znati zastupnici?

Ali zastupnicima stranke Zelenih je to ionako previše ekskluzivan klub bez ikakvog sudjelovanja oporbe koji odlučuje o prilično važnim pitanjima. Za zastupnika Christiana Ströbelea je tu i pitanje legitimnosti tog osobitog Vijeća: "U Ustavu ne piše samo da Njemačka ne smije sudjelovati u napadačkom ratu, nego i da o takvim osjetljivim pitanjima mora odlučiti Vlada", smatra Ströbele, a ne nekakvo "tijelo koje zasjeda u tajnosti".

Ovom političaru su se priključile i njegove dvije kolegice iz stranke Zelenih, Claudia Roth i Katja Keul u tužbi pred Ustavnim sudom. Oni ističu i činjenicu kako je Njemačka parlamentarna demokracija i kako zastupnici imaju pravo i dužnost znati baš sve relevantne činjenice, pa i kamo odlazi oružje koje je proizvedeno u Njemačkoj. Utoliko traže barem preciznija izvješća i svakako takva koja su još aktualna, dakle gdje oružje nije već odavno stiglo na odredište.

Ustavni sud je ovog utorka tek saslušao argumente i odluka se očekuje možda tek na ljeto. Jer pitanje nije baš sasvim lagano: Vlada ustraje na činjenici kako izvoz oružja pripada u osnovne djelatnosti izvršne vlasti, dakle njemačke vlade, a to piše i u Ustavu. Tajnost je potrebna ne samo zbog vanjskopolitičkih razloga, nego i proizvođači imaju svoje poslovne tajne koje ne žele da se vješaju na sva zvona.

Utoliko nije niti na Ustavnom sudu da piše nove odredbe, nego da tumači postojeće - i tu se sve čini jasno. Vijeće za nacionalnu sigurnost je svojevrsno operativno tijelo Vlade u kojem praktično uvijek sjede i ministri koalicijskih partnera, ali niti Ustav ne piše da o tome trebaju znati i raspravljati preko 600 zastupnika Bundestaga.

Ustavni sud može dati mišljenje što bi se moglo poduzeti kako bi se izbjegli ovakvi sporovi, a i predstavnik vlade na raspravi pred Sudom se pokazao spreman na nagodbu. Njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere je pristao izvještavati Parlament u mnogo manjem vremenskom odmaku od kada je nekakav izvoz oružja odobren, jer i on se slaže kako je Bundestag i pitanja zastupnika "važan instrument nadzora parlamentarne demokracije".