Koliko stvarno ima Kineza?

Već godinama je u Kini sve u pokretu. Svakodnevno se preko kolodvora u kineske gradove slijevaju rijeke ljudi u iz siromašnih pokrajina tražeći sreću u metropolama. Koliko u Kini ima nadničara koji odlaze tamo gdje ima posla, nitko ne zna točno. Procjene se uveliko razlikuju, kaže Duan Chengrong, stručnjak za migracije s Narodnog sveučilišta u Pekingu. Prema službenim podacima iz 2005., takvih je "putujućih" radnika oko 147 milijuna, ali stručnjaci smatraju da ih ima puno više. Chengrong vjeruje da se radi o brojci od 250 milijuna. I upravo zato Kini treba aktualni popis stanovništva.

Pronaći sve "putujuće" nadničare i statistički ih obraditi jedan je od najvećih problema ekipe od 6,5 milijuna popisivača koji će u idućih deset dana krstariti zemljom da bi pobrojilo 1,3 milijarde stanovnika. Problem je što puno takvih radnika živi u grupnim smještajima i dijeli male stanove - u njima se spava u smjenama, često i na podu.

Nekooperativni Kinezi

Ima još jedan problem koji statističarima zadaje glavobolje: nekooperativnost građana. "Građani puno manje surađuju nego prije. Možda je to zato što se stil života promijenio, što se tempo života ubrzao i što je privatna sfera ljudima postala puno važnija", kaže Feng Nailin iz Statističkog ureda u Pekingu. Za razliku od doba Maoa kada je bilo normalno da se država miješa i u najprivatnije sfere građana, danas Kinezi nerado daju da im se zaviruje u privatni život. U probnom popisivanju provedenom proteklog ljeta popisivači su često stajali pred zatvorenim vratima. Zamjenik premijera Li Keqiang je neposredno prije početka popisivanja apelirao na građane da kooperiraju: "Nadamo se da će svi surađivati kako bi podaci koje ćemo skupiti bili točni, istiniti i potpuni. Zajedno ćemo ovo šesto popisivanje stanovništva učiniti velikim uspjehom".

Djeca koju roditelji nikada ne prijave

Posvuda u zemlji se radi reklama, u Pekingu su izvješeni zeleni plakati za projekt koji će sigurno koštati najmanje milijardu eura. 90 posto ispitanika mora odgovoriti na 18 pitanja - od imena, spola i obrazovanja do etničke pripadnosti i mjesta boravka. Ovo potonje je u Kini posebno važno jer o njemu ovisi pristup socijalnim službama i obrazovanim institucijama. Deset posto stanovništva mora odgovoriti na čak 45 pitanja - i poslu, selidbama, uvjetima stanovanja. Za strance, koji će po prvi put biti obuhvaćeni u popisu, predviđeno je samo osam pitanja.

Neugodna pitanja - npr. o vjeroispovijesti ili visini primanja - su izostavljena. To je za mnoge građane razlog da se odazovu popisu i surađuju. Jedna druga grupa teško da će to učiniti - nepoznati broj roditelja neregistrirane djece. Stručnjaci računaju da zbog stroge politike planiranja obitelji ima roditelja koji svoje drugo ili treće dijete nikada ne prijave.

Autorice: Ruth Kirchner/Dunja Dragojević

Odg.ur.: Željka Telišman