1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Koliko smije zaraditi jedan zastupnik?

Socijaldemokratski političar, Peer Steinbrück, je kandidat svoje stranke u utrci za kancelarsku fotelju. No, prvo se mora obraniti od kritika da previše zarađuje za jednog političara.

Banker mit Bonus Banker mit Bonus © granata68 #28961772

Symbolbild Schmiergeld

Tjedan dana nakon što je Peer Steinbrück proglašen kandidatom za kancelara Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) na parlamentarnim izborima sljedeće godine, politička konkurencija i mediji su otkrili da ovaj političar slovi za jednog od najtraženijih govornika na raznim kongresima i skupovima. To je, s obzirom na općeprihvaćenu stručnost i elokventnost nekadašnjeg ministra financija i jasno. No medije i konkurenciju ne zanimaju sadržaji Steinbrückovih predavanja, nego više izdašni honorari koje dobiva za svoja izlaganja. Lijeva oporba u Bundestagu Steinbrücka je već nazvala "kraljem honorara Bundestaga". I odjednom se rasplamsala rasprava o tomu koliko jedan političar smije zarađivati pored svoje zastupničke plaće i što od toga mora javno obznaniti.

Nepregledan sustav

SPD je demokršćanima i liberalnima, koji su pokrenuli hajku, predbacio da su upravo oni ta politička snaga koja se dosad protivila povećanju transparentnosti kad su dodatni prihodi političara u pitanju. Pritom se zapravo rasprava ne vodi oko pitanja smiju li političari "u fušu" zaraditi koji euro. Bivši ministar gospodarstva Reiner Brüderle (Liberalno demokratska stranka) smatra da je čak i poželjno da zastupnici u parlamentu nisu samo "državni službenici" nego osobe koje dolaze iz "pravog života" i u tom pravom svijetu i zarađuju. Mnogi zastupnici u Bundestagu i dalje rade u svom području, pri čemu se u većini slučajeva uglavnom radi o odvjetničkom poslu. Takva i slična plaćena zaposlenja izvan Bundestaga ne smetaju ni organizaciji Transparency International. No problematičan je način na koji zastupnici javno objavljuju svoju dodatnu zaradu. On je mnogima trn u oku jer je relativno nepregledan. Tako su zastupnici dužni prijaviti visinu svoje izvanparlamentarne zarade shodno ključu stupnjevanja: stupanj 1 od 1.000 do 3.000 eura; stupanj 2 do 7.000 eura te stupanj 3 preko 7.000 eura godišnje. Problematičan je stupanj 3 jer zastupnik koji prijavi zaradu u ovoj kategoriji nije dužan navesti sumu nego samo stupanj. Tako nije vidljiva razlika između onog zastupnika koji je zarado 7.000 i onog koji je zaradio 250.000 eura. Mjesečna plaća zastupnika u njemačkom Bundestagu inače iznosi (uključujući tzv paušalu za troškove) 11.600 eura.

Do posljednjeg centa

Peer Steinbrück

Peer Steinbrück

Već odavno se javljaju oni koji smatraju da bi tabela s prikazom zarada morala biti preciznija. Transparency International ide još dalje i traži objavu točnog iznosa svih prihoda "do zadnjeg centa".  Još veći trn u oku promatrača rada narodnih zastupnika je nedovoljno transparentan sustav praćenja izvora zarade. Zastupnik za govor na kongresu neke interesne skupine (recimo udruge liječnika) svoj honorar dobiva od agencije koja ga je angažirala. To znači da on na svojoj internetskoj stranici dužan objaviti samo ime agencije ali ne i udruge koja mu je (često vrlo dobro) platila da se pojavi na njezinom skupu. Često političari ne žele da ih se, posebice u jeku parlamentarne rasprave o npr. izdacima u zdravstvu, vidi na kongresu udruge liječnika jer bi javnosti moglo pasti na pamet da se radi o sukobu interesa. Transparency International je tu jasan: birač mora imati uvid u to tko plaća njegovog zastupnika.