Koliko košta pristup Europskoj Uniji?

Najnoviji podaci Eurobarometra pokazuju da hrvatski građani o Europskoj uniji stavove formiraju više emotivno nego racionalno. Velika ih većina, čak 72 posto, podržava nastavak proširenja Unije, ali tek njih 29 posto smatra kako je članstvo u Uniji dobro za Hrvatsku, odnosno za njene građane. Prevladava, naime, uvjerenje kako Hrvatska neće imati koristi od članstva u Uniji.

No, je li baš tako? Očito se pri donošenju stavova previđaju neki podaci. Primjerice, da je Europska komisija prije dvadesetak dana prihvatila strategiju za financijsku pomoć Hrvatskoj u razdoblju od 2007. do 2009. u iznosu od 438,5 milijuna eura. Glavnina tih sredstava namijenjena je za izgradnju institucija i provedbu Zajedničke poljoprivredne politike te kohezijske politike. Valjda pod dojmom neinformiranosti građana o mogućnostima što se nude u Uniji, Vlada premijera Ive Sanadera naručila je cost banefit analizu o dobitima i troškovima učlanjenja u Europu 27. Studija, što ju je izradio zagrebački Ekonomski institut pokazuje više pluseva nego minusa, kazala je ravnateljica Instituta Sandra Švaljek: „Prije svega se može očekivati da će troškovi pristupanja Uniji biti jednokratni i kratkoročni, dok se koristi očekuju u nekom dužem roku. I one će biti brojne.“

Ili u brojkama – kratkoročno Hrvatska može računati na 512 milijuna eura, ali u europske fondove morat će uplatiti 501 milijun. No, prema procjenama, do 2025. hrvatski građani mogu računati s prilivom oko četiri milijarde eura, pa ne čudi ocjena državne tajnice u Ministarstvu vanjskih poslova i euro-integracija Marije Pejčinović-Burić: „Ova studija je jasno pokazala da benefit, odnosno koristi postoje za svakog pojedinca a i za skupine unutar sustava.“

Korist se prije svega ogleda u većem gospodarskom rastu. Ali što je s naličjem? Sindikati upozoravaju da, iako studija tvrdi kako ulazak u Uniju neće biti udar na lisnicu građana, tome baš i nije tako, kaže predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešo Sever: „Po onom iskustvu, koje su pokazale zemlje u tranziciji koje su već pristupile Europskoj uniji, da su troškovi življenja za njih i te kako porasli, pogotovo za sam građanski sloj. S druge strane, mi ako gledamo učinke od trenutka ulaska u Europsku uniju, ono o čemu treba voditi računa to je koliko i do koje mjere će rasti troškovi života do ulaska u Europsku uniju.“

Uz hranu poskupjet će, očekuje se, obrazovanje, kultura, rekreacija ali i nekretnine. Treba, također, računati da će se za uvođenje ekoloških standarda u idućih deset godina morati uložiti oko 10 milijardi kuna te da će brodogradnja i poljoprivreda ostati bez dosad vrlo izdašnih dotacija i poticaja. Poljoprivreda neće moći bez državne ruke, priznaje ravnateljica Švaljek: „ Što znači, zapravo, da će iz vlastitih sredstava, iz sredstava Državnog proračuna trebati nadodati određena sredstva kako bi se zadržala nepromijenjena količina, odnosno vrijednost proizvodnje.“

Hrvatski građani među prioritete s kojima se suočavaju spominju nezaposlenost i sporost pravosuđa, čije nefunkcioniranje potiče kriminal. Vjeruju da bi Unija u borbi s tim problemima mogla pomoći Hrvatskoj, a glavni tajnik SDP-a Igor Dragovan ističe kako se kroz pregovore država mora izboriti za lakši život svojih građana:„Taj put neće biti lagan. Pred nama su teški pregovori, pregovori u kojima mi moramo zaštiti svoje nacionalne interese, u kojima se moramo postaviti na način da nam je briga hrvatsko društvo i njeni građani. A ne da bi pod cijenu sitnog politikantstva ulaska u Europsku uniju ili ostvarenja tog cilja što prije, doveli sebe u podređenu poziciju sutra, kada u Europsku uniju uđemo.“

Velika je odgovornost, dakle, na hrvatskom pregovaračkom timu, Vladi i svim političkim strankama da građanima objasne dobre i loše strane učlanjenja Hrvatske u Uniju. Građani su ionako odavno naučili da besplatnog ručka nema.