Koliko košta prelazak granice?

Prvog siječnja iduće godine nestat će unutarnjih granica među «starim» i «novim» zemaljama članicama Europske unije. Između Njemačke i Poljske, primjerice, između Austrije i Češke ili između Slovačke i Madžarske tada više neće biti graničnih kontrola. Umjesto toga bit će pojačane vanjske granice EU-a, na primjer između Slovenije i Hrvatske. Ta se takoreći «bezgranična» sloboda, međutim, neće odnositi na dvije najmlađe države članice: Bugarsku i Rumunjsku. Carinske i granične kontrole u tim zemljama još ni iz daleka ne odgovaraju standardima EU-a. Mito i korupcija su tamo očigledno i dalje svakodnevna pojava. Ali i ne samo tamo, nego, na primjer, i u Madžarskoj.

Ion je vozač kamiona iz Moldavije. Već je dva tjedna na putu. U Pragu je utovario deterdžent i šampon, te je na povratku u domovinu upravo prešao i zadnju granicu – onu između Rumunjske i Republike Moldavije. Kamion se polako vuče brdskim cestama. Ion je sav preznojen i ljut. Upravo je moldavijskom cariniku morao platiti 20 leja. «Ako im ne daš novac, neće ti obraditi papire. Najprije sam pokušao s deset rumunjskih leja. Na to mi je carinik bacio natrag papire i rekao: ‹Još jednu›. Zatim sam mu dao još jednu novčanicu od deset leja. I tako je to cijelo vrijeme. Ali tada budeš otpremljen za čas, u roku od pet minuta. No, kakve su to prilike? Kasnije o svemu moram obavijestiti svog šefa, a on mi onda tih 20 leja još oduzme od plaće.»

Bez mita nema prelaska granice

Ion radi za jednog moldavijskog špeditera. Dok je na putu, vozačka je kabina ujedno i njegov hotel. Pod je obložen linoleumom. Ion vozi u sandalama bez čarapa. One su, zajedno s cipelama, uredno posložene sa strane. Njegovo je konačište iza sjedala: uska ležaljka s vunenim pokrivačem. Zrak je ustajao, gotovo pljesniv. Triput mjesečno Ion vozi u inozemstvo, uglavnom u Rumunjsku, a ona je od početka ove godine članica EU-a. Dakle, na svom putu prelazi vanjsku granicu Europske unije. Pa ipak nema prolaska bez mita. Iznose poput onog od 20 leja Ion plaća iz vlastitog džepa. Nije to neki novac – preračunato, tek nekoliko eura. No, skupi se, jer ponešto plati gotovo na svakoj granici.

Najviše ga boli onih 400 eura, što ih je morao dati Madžarima: «Madžarski su carinici pregledali moje papire i rekli da tahograf ne odgovara podacima u dokumentima. No, s istim sam papirima jednom već prešao granicu na putu u Madžarsku. Tada su mi uredno sve ispečatirali. Doduše, bio sam im platio 50 eura mita. Na povratku su opet htjeli 50 eura. Rekao sam im da kod mene nema problema i da je sve u redu. Oni su tvrdili da nije i da navodno ima problema. Ponudio sam im 20 eura, no bila su trojica i uporno su htjeli 50. Zatim su otišli. Vratili su se nakon dva sata i tražili od mene da potpišem zapisnik, za što sam im morao platiti 400 eura.»

Globa zbog punog rezervoara goriva

Ion ljutito udara rukom o nadkoljenicu. Za tih je 400 eura barem dobio potvrdu o uplati. Oprezno vadi papir iz pretinca i pokazuje ga. Madžarska je, doduše, 2004. pristupila Europskoj uniji, ali se stanje na granici nije nimalo promijenilo, kaže Ion. «Madžari mi, na primjer, ne dopuštaju niti da punim rezervoarom za gorivo uđem u njihovu zemlju. A gdje stoji da se u Madžarsku ne smije ući s 500 litara dizela? Moj me šef od kuće pošalje s punim rezervoarom. S njime mogu voziti sve do Češke. Madžari u njega zavire i ako je pun, zahtijevaju globu od 400 eura. Onda mi jedan od njih priđe i kaže: ‹Daj mu 50 eura›. Ako to učinim, smijem dalje voziti – čak i s punim rezervoarom. I to je onda Europska unija? Zašto nitko ne nadzire vlasti u zemljama članicama? Ovamo bi valjalo odaslati ljude da provjere situaciju.»

To se upravo čini, doznaje se iz ureda povjerenika za pravosuđe i sigurnost u Bruxellesu. Korupciju na granicama Europska komisija navodno ne ispušta iz vida, a države članice rade punom parom kako bi prije otvaranja unutarnjih granica početkom iduće godine preuzele standarde EU-a. U prosincu će se znati ima li još negdje potrebe za dodatnim mjerama. Za Iona je odgovor već sada jasan: «Zašto madžarski carinici, na primjer, ne provjeravaju teret? Mogao bih prevoziti drogu ili druge zabranjene tvari. No, njih to ne zanima, a teret pogotovo ne kontroliraju. Na češko-slovačkoj granici stvar izgleda drugačije. Tamo me pitaju odakle stižem. Zatim od mene zahtijevaju papire, pregledavaju čak i plombu na kamionu. Madžari ne provjeravaju baš ništa, osim možda moje putovnice – i to je sve.»