1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Koliko je sigurno putovati željeznicom?

Prije godinu dana dogodio se napad u brzom vlaku iz Amsterdama za Pariz. Je li sigurnost u vlakovima porasla nakon toga? Ponegdje se nešto promijenilo, ali odgovor je zapravo: potpuna kontrola je nemoguća.

21. kolovoza 2015. u brzom vlaku Thalys iz Amsterdama prema Parizu je tek izuzetnom odvažnošću nekih putnika spriječeno krvoproliće kojeg je pripremao terorist naoružan automatskim oružjem. U avionskom prometu smo se već odavno morali naviknuti na složene mjere sigurnosti, ali u željezničkom prometu u vlakove još uvijek ulazi tko hoće i sa sobom nosi uglavnom što hoće.

A što bi se moglo dogoditi u željezničkoj kompoziciji koja juri i preko 300 kilometara na sat - o tome, kao putnik, možda uopće ne želite niti razmišljati. Tek mali broj zemalja je poduzeo barem neke mjere, makar i nedavni slučaj napada u regionalnom vlaku kod Würzburga pokazuje: u ovakvim okolnostima terorističkih prijetnji, teško je naći načina da se poduzme baš sve za sigurnost putnika.

Thalys

Pariški Sjeverni kolodvor (Gare du Nord) još uvijek provodi kontrolu putnika - ali samo za Thalys

Francuska

Francuska je poduzela najdosljednije mjere. Na pariškom kolodvoru Gare du Nord i u Lilleu su već postavljene sigurnosne kontrole poput onih u zračnim lukama. Putnici su upozoreni kako moraju stići na kolodvor barem 20 minuta prije odlaska vlaka jer te mjere sigurnosti zahtijevaju svoje vrijeme. Ali te mjere sigurnosti vrijede samo za kompozicije Thalysa, dakle u međunarodnom prometu francuskih željeznica. U drugim, nacionalnim brzim vlakovima - makar su posve istog tipa i postižu iste brzine - provode se tek slučajne kontrole, a povećan je i broj službenika koji provjerava tko to putuje.

Tako i u samim vlakovima ima policijskih službenika u civilu koji prolaze kroz vagone i provjeravaju osobe koje im se učine sumnjivima. Kontrole osobnih dokumenata se mnogo češće provode i na željezničkim peronima u čitavom nizu kolodvora. Nakon prošlogodišnjeg napada u Amsterdamu su se čuli zahtjevi da se i željezničke karte prodaju samo vezane za konkretno ime putnika - kao što se prodaju i avionske karte. To su predložili i europski ministri unutrašnjih poslova i ministri prometa, ali to je još uvijek ostao samo prijedlog.

Belgija

Napadač Ayoub El Kahzani prošlog kolovoza u vlak nije ušao u Francuskoj nego u Bruxellesu. 25-godišnji Marokanac je bio naoružan strojnom puškom, pištoljem i industrijskim nožem. Nikome u Belgiji nije upalo u oči, što on to nosi u vlak. Da li bi to danas bilo moguće?

Nakon napada, u Bruxellesu su uvedene oštre kontrole, ali u međuvremenu se više ne provjerava tako strogo. Detektora za sve putnike još uvijek nema, makar je na glavnom kolodvoru u Bruxellesu još uvijek zatvoren jedan od ulaza. Još se ponegdje mogu vidjeti žičane ograde, a kod putovanja kompozicijama Thalysa kondukteri provjeravaju karte prije nego što putnici uđu u vlak. Ali kao što odlično znaju svi koji su putovali Thalysom - kao i naš dopisnik iz Bruxellesa Bernd Riegert, u Thalysu su to oduvijek činili. Nakon napada su se pomno provjeravali i osobni dokumenti, ali sad se možda tek baci oko na njih. Jedina druga postaja u Belgiji gdje staje Thalys je Liege, ali niti tamo više nema nekih osobitih kontrola. Na ostalim kolodvorima u toj zemlji je sve kao što je oduvijek bilo.

Kolodvor u Velikoj Britaniji (policija)

Velika Britanija prije svega želi kontrolu, tko uopće dolazi u tu zemlju.

Velika Britanija

Ipak, i na glavnom kolodvoru u Bruxellesu je jedan peron već odavno ograđen golemom žičanom ogradom i nemoguće je uopće doći blizu vlaka bez opsežne kontrole svakog putnika. Ali tu razlog nisu mjere sigurnosti protiv terorista nego što sa tog perona kreće Eurostar, kompozicija koja vozi prema Velikoj Britaniji, dakle zemlji koja nikad nije niti bila članica Schengena tako da su Britanci svakako željeli znati, tko ulazi u taj vlak prije nego što on uopće dođe u Veliku Britaniju.

Ali što se sigurnosti tiče i tamo se tek povremeno provjeravaju putnici i gotovo svi britanski kolodvori su detaljno "pokriveni" mrežom kamera. Od ostalih europskih zemalja se još jedino u Španjolskoj i Italiji može dogoditi da na vlakovima koji prometuju na dužim relacijama, policija i službenici sigurnosti povremeno provjeravaju putnike ili ih provjeravaju već na peronima kolodvora. Ali i te zemlje odbijaju uvesti "sigurnosne zone" kao na aerodromima jer je svima jasno da bi to uvelike otežalo život i nedužnim putnicima.

Jer zapravo se nigdje za sigurnost ne želi brinuti sama željeznica, nego naravno tamošnje i nacionalne policije. Ali trenutno u Europi se više nade u sigurnost polaže u boljoj suradnji nacionalnih službi nego što bi se to moglo postići ograđivanjem i žičanim preprekama na kolodvorima. Ipak, svi su složni kako bi nekako trebalo poboljšati nadzor prtljage putnika.

Deutsche Bahn

Njemačka odbija potpun nadzor - jer bi on bio nemoguć. Zato se, osim na službenike sigurnosti, pouzdaje i na detaljni elektronski nadzor.

Njemačka

Njemački ministar unutrašnjih poslova Thomas de Mazière je bio potpuno jasan kad je rekao kako "ne želi potpunu kontrolu baš svakog putnika i njegove prtljage" u vlakovima. I to niti u Njemačkoj, niti u Europi. Umjesto toga, i tu se opet založio za nadzor svih zračnih putnika i razmjenu tih podataka u Europi - konačno, i napadač prošlog kolovoza je prije nego što se ukrcao na Thalys putovao avionom.

Razlog takvom odlučnom odbijanju jest i činjenica kako u Njemačkoj putuje više od sedam milijuna ljudi željeznicom - svakog dana! Kod tog broja putnika i kod isprepletenosti lokalnih, regionalnih i nadregionalnih (ICE) vlakova je i sigurnosnim stručnjacima jasno da bi uvođenje nadzora kakav vlada u zračnim lukama u Njemačkoj jednostavno - s onu stranu realnosti. Naravno da to ne žele niti Njemačke željeznice koje se boje tako otjerati svoje putnike, nego zagovara za "otvoreni sustav" slobodnog prometa. To vrijedi i za Thalys: on kreće i sa njemačkih kolodvora u Kölnu i Dortmundu, ali osim kontrole karata prije ulaska u vlak, nema nikakvih drugih sigurnosnih prepreka.

Ipak treba reći i da se za sigurnost te gomile putnika po željezničkoj mreži Njemačke brine oko 3700 službenika i onda još oko 5000 pripadnika Savezne policije čije je radno mjesto ili u kolodvorima ili u samim vlakovima. I Njemačke željeznice, osobito nakon incidenta kod Würzburgu su obećale zaposliti još nekoliko stotina službenika koji će se brinuti za sigurnost u vlakovima.

Isto tako, golema se pažnja polaže i na elektronski nadzor i Željeznica je najavila uložiti još 85 milijuna eura kako bi postavila kamere u svoje vagone. Već sad u vlakovima ima oko 27.000 kamera koje prate što se zbiva u vagonu i to je dvostruko više nego što ih je bilo još 2010. Pokrivenost kamera na željezničkim kolodvorima jamči da će oko 80% putnika biti snimljeno prije nego što uđe u vlak. Isprva su se čule kritike zbog takvih mjera "policijske države", ali sad gotovo više nitko nema ništa protiv.

Preporuka uredništva