1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Koliko je otrova u odjeći koju nosimo?

Greenpeace je pronašao opasne kemikalije u dječjoj odjeći, kako u jeftinoj, tako i u skupljoj. No, o kojim kemikalijama je riječ, koliko su doista opasne i kako se odnositi prema tom problemu?

Greenpeace je kupio 82 odjevna predmeta dječje odjeće. Šoping tura je uposlenike te organizacije za zaštitu okoliša vodila kroz 25 zemalja i u butike 12 poznatih marki, među njima i luksuzne odjeće. Istraživanjima u laboratoriju su zaštitari okoliša otkrili da se u odjeći krije cijeli niz otrovnih kemikalija - doduše, samo u tragovima.

"Toksikolozi smatraju da kod te koncentracije u odjeći nema akutnog rizika za djecu", kaže za Deutsche Welle kemijski stručnjak u Greenpeaceu, Manfred Santen. Ipak, kupcima, odnosno roditeljima, preporuča da budu oprezni pri kupovini. Santen napominje da se otrovne kemikalije danas koriste pri proizvodnji tekstilnih odjevnih predmeta.

Puno veća opasnost je za one, koji rade na proizvodnji odjeće. U bojaonama, tkaonicama i šivačnicama radnice i radnici svakodnevno su u izravanom kontaktu s otrovima. Osim toga, kemikalije u velikim količinama završavaju u okolini - na štetu okoliša, jer se se gomilaju u ekosustavu i preko vode i tla se vraćaju u prehrambeni lanac. Posebno loša situacija je u Aziji, gdje brojne tvrtke imaju proizvodne pogone.

Što, zašto, kako,...

Žena pri kupovini

Kemikalija ima i u skupoj i jeftinoj odjeći

Greenpeace je ispitao ima li u kupljenim odjevnim predmetima pet najčešćih kemikalija, koje se koriste u proizvodnji odjeće:

Ftalati: tu se radi o esteru ftalatne kiseline, koja se inače koristi kao umjetni omekšivač. Greenpeacov stručnjak pojašnjava da su najveću koncentraciju ftalata našli u odjeći na koju se često nešto tiska, odnosno gdje se u procesu sitotiska koriste tzv. plastisoli.

Ftalati su poznati kao endokrini disruptori, to su tvari koje remete hormonsku ravnotežu. Utječu na plodnost i povećavaju rizik od urođenih anomalija. Također raste rizik od raka dojke. Ftalati su doduše biološki razgradivi, ali taj proces može potrajati dugo, tako da je moguće da ih tijelo prethodno upije.

NPE: nonilfenol etoksilati su tenzidi kojima se, na primjer, odjeća pere nakon bojanja. I te tvari mogu poremetiti hormonski sustav.

Za razliku od ftalata, nonilfenol etoksilati nisu biološki razgradivi i mogu se nagomilati u tkivu živućeg organizma. Nonilfenol je ekstremno otrovan za vodene životinje. Santen pojašnjava da, za razliku od Azije, u Europi ta kemikalija ne smije dospjeti u otpadne vode. "Ali čim se ta odjeća opere u Europi u perilici, NPE ipak dospije u vodu."

PFC: tekstili se obrađuju i perfluoriranim i polifluoriranim kemikalijama, skraćeno PFC, kako bi ih se učinilo vodootpornima. PFC se prije svega može naći u kabanicama i obući. Greenpeace je tu kemikaliju pronašao i u kupaćim kostimima. Santen pojašnjava da Adidas Greenpeaceu nije mogao objasniti kako je ta kemikalija dospjela u kupaće kostime. Još uvijek nisu poznate sve negativne strane te kemikalije, ali taj borac za zaštitu okoliša sumnja da bi ona mogla biti uzročnik raka i bubrežnih oboljenja.

Organometalni spojevi: oni se koriste kao biocid prije svega u pamučnoj odjeći. Uništavaju bakterije i gljivice i tekstile štite za vrijeme dugog transporta iz produkcijskih zemalja u zemlje u kojima se odjeća prodaje.

Antimon: ovaj kemijski element služi kao katalizator u proizvodnji poliestera. U većim koncentracijama može biti otrovan. Udio antimona, kojega je Greenpeace pronašao u odjeći doduše nije opasan, ali Santen ipak upozorava da bi antimon mogao biti štetan za okoliš pri proizvodnji i uklanjanju odjeće.

Uhvatiti se ukoštac s problemom

Za dječje igračke je Europska unija propisala stroge granične vrijednosti kemikalija, ali se ti propisi ne odnose na dječju odjeću. Poduzeća, koja ispitivanje Greenpeacea pogađa, argumentiraju da izmjerene koncentracije kemikalija nisu opasne po zdravlje. Neka od poduzeća su obećala da će se podrobnije pozabaviti tom temom.

I radnici izloženi kemikalijama

I radnici izloženi kemikalijama

Neke od 18 ispitanih marki, na primjer švedski lanac H&M, su sebi dugoročno zadali cilj da proizvode odjeću potpuno bez opasnih kemikalija. Greenpeace se međutim ne želi osloniti samo na obećanja samih proizvođača. Navode da europski zakonodavci moraju donijeti strože zakone. Ali i zemlje poput Kine moraju bolje regulirati korištenje opasnih tvari. "Doista ima napretka, pa se tako kineski političari svakako interesiraju za europska pravila i što se njima postiže." Međutim, često traje godinama dok se zakoni donesu i počnu primjenjivati, ističe Santen. Potrošačima, koje ovi podaci o kemikalijama u odjeći brinu, Greenpeace preporuča da odjeću uvijek dobro operu prije nego ju obuku prvi put.

Postoje i alternative

Njemačka tvrtka Purtex razvija sredstvo za impregniranje, koje sadrži samo poliuretan. Za proces impregniranja koristi isključivo vodu, u kojoj nema ni omekšivača, ni ftalata, a ni emulgatora. Od prošle godine je Purtex s tom metodom izašao na tržište i od tada potražnja stalno raste. "Većina poznatih marki je s nama u kontaktu i razmišljaju o uvođenju naše tehnologije", kaže za DW Birgit Severich, direktorica uprave Purtexa. A među interesentima su, navodi ona, proizvođači sportskih artikala poput Pume, Nike-a i Adidasa.