1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Koliko dugo Srbija može ostati neutralna?

Može li zemlja koja se nalazi u procesu pridruživanja Europskoj uniji ostati neutralna u slučaju krize u Ukrajini? Službeni Beograd pokušava upravo to, ali njemački veleposlanik u toj zemlji smatra da je to nemoguće.

Političko nadmudrivanje između Srbije i Europske unije se nastavlja. Europska unija sve češće poziva Srbiju da se priključi zajedničkom stavu EU-a, i uvede sankcije Rusiji zbog ukrajinske krize. Srbija se pri tome uglavnom služila opravdanjem kako ona nije punopravna članica i da je stoga i ne obavezuju odluke koje se donose u Bruxellesu.

To je ponukalo i njemačkog veleposlanika u Beogradu Heinza Georga Wilhelma da se obrati srpskim medijima. „Ne bih rekao da je Srbija neutralna. Srbija se nalazi u pregovaračkom procesu o članstvu u EU. Vaša država se odlučila za europski put i izabrala je biti članicom EU-a... a od zemlje kandidata i zemlje koje pregovara očekuje se podržavanje političkih odluka koje donosi EU“, kazao je njemački ambasador.

Sličan stav iznio je i šef delegacije Europske unije u Srbiji Michael Davenport, koji je izjavio kako „EU ima vanjskopolitičke ciljeve i očekuje od zemalja koje žele postati njeni članovi da usvoje te ciljeve kao svoje“.

Srpski izgovori

Heinz Georg Wilhelm

Heinz Georg Wilhelm

„Mislim da su sve te izjave europskih diplomata pokušaj da se stavi točka na raspravu oko neutralnosti Srbije povodom ukrajinske krize“, ocjenjuje za Deutsche Welle profesor Fakulteta političkih znanosti u Beogradu Predrag Simić. „To znači da se od Srbije očekuje da se sve više usuglašava s proklamiranom vanjskom politikom EU-a i čini mi se da se od nje očekuje da to radi i prilikom glasovanja u Ujedinjenim narodima, smatra Simić. Tu ne postoje neka precizna pravila, ali to je nešto što se očekuje od zemlje kandidata za članstvo u EU“, napominje Simić.

Srbija je od početka ukrajinske krize uglavnom upotrebljava formulaciju kako ona nije punopravna članica EU i da je stoga ni ne obavezuju vanjskopolitičke odluke EU-a. Predrag Simić smatra da to ipak nije dobar izgovor. „Srbija kao kandidat mora sebe predstaviti kao odgovornu europsku zemlju koja slijedi politiku organizacije kojoj želi pripadati. Jer, tu se ne ocjenjuje samo to mora li Srbija ili ne nešto učiniti u formalno-pravnom smislu. I to bez obzira na to što će to biti jednosmjerne odluke, jer dok ne postane član EU-a Srbija neće moći utjecati na tu politiku, pa čak i u pitanjima koja su za nju izuzetno delikatna poput odnosa s Rusijom“, kaže Simić.

„U diplomaciji je svaki izgovor koji daje rezultate – dobar“, napominje Aleksandra Joksimović, direktorica Centra za vanjsku politiku. „Međutim, ukrajinska kriza je nešto što je zaista uzdrmalo međunarodne odnose i ukoliko tamošnji mirovni pokušaji dobiju tendenciju smirivanja, onda bi se vjerojatno i smanjila ta vrsta pritiska na Srbiju. Moramo pritom napomenuti da sankcije nisu pozdravljene ni među mnogim članicama EU-a, s obzirom na ekonomsku krizu i privredne veze mnogih zemalja i Rusije“, podsjeća Joksimović. To je uostalom također bio jedan od izgovora Srbije – da je pitanje sankcija Rusiji prije svega pitanje srpskog gospodarstva, koja je u mnogim segmentima vrlo ovisna o Rusiji.

Duga tolerancija neutralnosti?

Vučić i Dačić u Bruxellesu

Slušati EU ili biti neutralan? Vučić i Dačić u Bruxellesu

Profesor Simić ipak smatra kako će se ta neutralna pozicija Srbije dosta dugo tolerirati, jer Srbija jednostavno još dosta dugo neće postati članica Unije. „Poruka koju je Bruxelles poslao sa svim nedoumicama oko izbora povjerenika za proširenje govori da se to neće tako skoro dogoditi. Postoji stoga osjećaj da su te zemlje prepuštene same sebi i one se, tragajući za investitorima i tržištima, okreću ne samo Rusiji, nego i Kini, arapskim šeicima, a o tome svjedoči i sve veće gospodarsko prisustvo Turske u regiji. To onda Srbiju stavlja u poziciju da bira između stava Bruxellesa i onih zemalja od kojih se očekuje popunjavanje one praznine koju ostavlja Europska unija“, navodi Simić.

Zapadni Balkan je, kako smatra Aleksandra Joksimović, možda jedno od posljednjih iskušenja Europske unije. Čini mi se da će se stoga EU ipak i dalje „u rukavicama“ baviti tim prostorom. To možda neće ubrzati proces proširenja Europske unije, ali će svakako neki kapaciteti morati biti zaokupljeni tim pitanjem.

Profesor Simić s druge strane primjećuje kako je u slučaju takozvane srpske neutralnosti teško reći tko je tu u pravu, Srbija ili EU. Jednostavno, ne može se dati nijedan precizan odgovor na nešto što je političko pitanje, a ono se tiče kako odnosa EU i Rusije, tako i odnosa Srbije prema Europskoj uniji, ali i Rusiji. „Tu samo možemo promatrati hoće li se Srbija usuglašavati s politikom Europske unije, i da nakon toga pokušamo izvući neke zaključke“, primjećuje Simić.

Preporuka uredništva