Koje mogućnosti Švedska nudi doseljenicima?

Četvrt Möllevaangen u Malmöu. Rijetko se nađu mjesta s takvom mješavinom ljudi iz raznih zemalja. Usred te četvrti je kafić Simpan, a u njemu sjedi Ram Alnashimi. Ovaj Iračanin je kulturno izuzetno dobro integriran.

On je glazbeni menadžer, sjedi sam u kafiću u koji zalaze za kulturu zainteresirani Šveđani i obrazovaniji doseljenici. Na stolu ispred Rama je tablet-računalo i mobilni telefon. Organizira nastup legendarnog iračkoga glazbenika Jafara Hasana Abouda koji svira arapski žičani instrument ud, a koncert je krajem mjeseca. Alnashimi je još 1991. doselio u Švedsku. Dolazak novih Iračana olakšava mu posao.

"Puno poznatih Iračana je došlo u Švedsku", kaže Alnashimi. "Oni su jako promijenili ovu zemlju. Mnogi su jako kulturno angažirani i vrlo dobro obrazovani."

Abouda, koji je u Švedsku pobjegao 2007. godine, prati ansambl Masguf, skupina švedskih glazbenika koji su od doseljenika naučili svirati iračke instrumente.

Alnashimi vjeruje, istina, da su Iračani najbolje etablirani od svih arapskih doseljenika, ali mora priznati da od nekih drugih doseljenika mogu još puno toga naučiti. "Ne može se Iračane uspoređivati s Čileancima ili Irancima", kaže Alnashimi. "Oni su puno duže u Švedskoj i potpuno su integrirani u društvo."

Poslovi za one koji ih žele

Gotovo polovica stanovnika Malmöa, trećeg po veličini švedskoga grada, ima migracijsku pozadinu (točnije 43 posto). Najbrojniji su doseljenici iračkog podrijetla. Ali, samo rijetki mogu kao Alnashimi reći da im je krug prijatelja "potpuno izmiješan".

U ulici u kojoj trgovci voća i povrća razgovaraju glasno na arapskom ima još jedan kafić, "Camoccia Café & Salatbar". Tamo se novopridošli migranti sastaju s drugim imigrantima.

Mnogi žive u predgrađu Rosengaard udaljenom oko tri kilometra, gdje 80 do 90 posto stanovnika ima migracijsku pozadinu. Zbog nereda koji su izbili 2008. ta je četvrt postala simbolom švedskih problema s integracijom.

Vlasnik kafića i jedan od uspješnih iračkih poduzetnika u Malmöu Median Zannoun vrti glavom kad se spomene ime te četvrti. "Ima puno ljudi u Rosengaardu koji su obrazovani, koji su postali inženjeri ili liječnici", kaže Zannoun. "Tko hoće raditi, nađe posla. Ali, mnogi ljudi to ne žele."

Zannoun je u Švedsku došao iz Mosula. Bilo je to 1989. Brzo je dobio posao u tvornici stakla i ušteđevinu je iskoristio kako bi se pet godina kasnije osamostalio.

"Prema meni se postupalo kao i prema svim drugim Šveđanima. U usporedbi s onim što čujem o Njemačkoj ili Velikoj Britaniji, za doseljenike je ovdje u Švedskoj najbolje. Ako se čovjek ponaša normalno, dobit će posao i može si priuštiti stan i sve drugo", kaže Zannoun.

Iračani su pokazali da mogu pokrenuti svoju samostalnu djelatnost, irački liječnici i zubari su našli svoje mjesto u švedskom sustavu.

Pitanje pogodnog trenutka

Tamar Wahid Jassim (37) našao je posao kao inženjer nakon što je prije sedam godina stigao u Malmö. Njegovo iskustvo je da je starijim doseljenicima teže stati na vlastite noge.

"Poznajem jednog čovjeka koji ima master diplomu inženjera zračnog prometa pa je ipak bez posla. On sada novim došljacima pomaže kao savjetnik", priča Jassim. "Nije bilo lako ući ovdje na tržište. Bio sam prisiljen investirati dvije godine u master diplomu. Jedan službenik u gradskoj upravi savjetovao mi je da radije tražim posao u nekom restoranu."

Za one koji imaju slabo obrazovanje situacija je još teža. "Sramota je što to moram reći, ali većina Iračana, gotovo 60 posto, nema nikakvo obrazovanje. I oni se niti ne žele integrirati." Jassin ne zna koliko je točno Iračana bez posla, ali procjenjuje da ih je puno.

Iranci su profitirali od pogodnijeg trenutka. "Oni su došli 10 do 15 godina ranije, kad je bilo više posla, tako su se mogli bolje etablirati", kaže Tamar Wahid. Misli da i Sirijci koji danas dolaze imaju manje problema. "Oni su puno otvoreniji prema ostatku svijeta. Drukčije je s Iračanima koji su pod Sadamom Huseinom 30 godina bili izolirani."

Obrazovanje izbjeglica

Alnashimija najviše zabrinjava stupanj obrazovanja Iračana koji je vrlo nizak. A velike su razlike i u mogućnostima Iračana nekada i sada. "Kad smo moji roditelji i ja došli u Švedsku za jednu osobu je trebalo platiti oko 50.000 dolara da bi dospjela do Švedske. Sad to košta možda 500 dolara. To je velika razlika."

Dok noću radi u useljeničkom centru, vidi promjene i kod Sirijaca koji sada dolaze. "Oni koji su dolazili prije tri-četiri godine bili su dobro obrazovani, za razliku od sadašnjih izbjeglica." Tako je to obično. Prvi koji su bježali imali su više obrazovanje i više novca, kaže on.

Švedska to nastoji nadoknaditi većim investicijama u obrazovanje novopridošlih migranata. Ako se pogledaju knjižnice u Rosengaardu, može se vidjeti da taj koncept za neke funkcionira. Tamo sjede mladi studenti, žene i muškarci iz arapskih zemalja, iz Somalije ili Afganistana, zadubljeni u knjige ili udžbenike švedskog jezika.

Uz sveučilišnu izobrazbu koja je u Švedskoj besplatna, ta je zemlja stavila na raspolaganje još 17 milijardi eura kako bi si studenti sami mogli pomoći. Dodatnih 15 milijardi eura otišlo je za studentske kredite.

"To je fantastična stvar koje nema ni u Velikoj Britaniji niti u SAD-u", oduševljen je Jassim. Pitanje je samo hoće li doseljenici to iskoristiti.

Ako se to dogodi, predavaonice na sveučilištima će biti tako šarene kao i četvrt Möllevaangen.