1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Kofein i njegove granice

Mnogima u svakodnevnoj jurnjavi za vremenom više nisu dovoljni obični stimulansi poput kave. Troše se razna sredstva a sve s ciljem povećanje koncentracije. No to je uglavnom utopija.

Eine Tasse Espresso, eine Zigarette und ein Glas Leitungswasser, aufgenommen am 16.05.2011 in Augsburg (Schwaben). Foto: Karl-Josef Hildenbrand dpa pixel

Kaffee und Zigarette

Mjesec dana plandovanja, a zatim pet neprospavanih noći uoči ispita – to je taktika mnogih studenata. Gorivo za kampanjsko učenje najčešće je kava, jer kofein bistri um i održava budnost. Mnogi idu i korak dalje i posežu za kofeinskim tabletama, energetskim pićima pa i medikamentima. U pitanju je takozvani doping za mozak. „Radi se o psihoaktivnim tvarima koje utječu na mozak kako bi pospješile koncentraciju. Ove tvari nisu u slobodnoj prodaji“, objašnjava Klaus Lieb, direktor Psihijatrijske klinike u Mainzu.

Umoran student

Premnogi studenti misle: 'Kraljevstvo za kavu!'

Ova institucija nedavno je provela studiju na ovu temu. Oko 2.600 studenata odgovaralo je na pitanja da li i koliko često uzimaju tvari za povećanje koncentracije. „Svaki peti student je u posljednjoj godini najmanje jednom posegnuo za tabletama kofeina, amfetamina ili ritalina“, priča Lieb. On veruje da su rezultati realni, jer ispitivanje provedeno anonimno.

Ovakvom vrstom dopinga intenzivno se bavio i Stephan Schleim, profesor neurofilozofije na Sveučilištu u Münchenu. „Studenti su omiljena ciljna grupa, kada se istražuje korištenje ovih tvari. Jer, studentima je nužna jaka koncentracija, a ujedno su to mladi ljudi spremni na eksperimente." Pokazalo se da će za dopingom prije posegnuti lošiji studenti, kao i oni koji ne reagiraju dobro na stres.

Precjenjivanje vlastitih sposobnosti

Tablete kofeina kupuju se u apoteci bez recepta. Za ritalin je, međutim, recept neophodan jer se ovaj lijek daje osobama s hiperkinetičkim poremećajem koje odlikuju nemogućnost koncentracije, nepredvidivo ponašanje i hiperaktivnost. Ritalin povećava razinu dopamina, tvari poznate kao „hormon sreće“. „Važno je konzultirati se s liječnikom, kako bi se provjerilo da ne postoje individualni faktori rizika koji mogu ugroziti život“, kaže Schleim.

Reakcije na psihoaktivne tvari, pa čak i na kofein – vrlo su različite. "Osobe koje uzimaju veću količinu ovih lijekova često precjenjuju svoje mogućnosti", kaže Tim Pfeiffer-Gerschel, psiholog iz Münchena. Nakon skoka koncentracije, neminovno dolazi pad. Tada se ponovo poseže za stimulansima i to je začarani krug. „Sve svoje sposobnosti pripisujemo umjetnim tvarima“, kaže Pfeiffer-Gerschel. „To je nažalost preduvjet za psihičku ovisnost od nekog sredstva.“

Suprotni učinak

Lijek ritalin

Uz kemiju do koncentracije - lijek ritalin

Istraživanja pokazuju da „guarana-efekt“ često ne donosi više koncentracije, ali izaziva impulsivno reagiranje. Ako se zadržimo na primjeru studenata i ispita, moguće je da će oni pod uticajem psihoaktivnih tvari brzo i neodmjereno odgovarati na ispitna pitanja. Schleim objašnjava kako važnu ulogu igra i vrsta koncentracije koja se traži. „Ako imate zadatak da zapamtite što više brojaka u nizu ili igrate igru pamćenja – onda ćete vjerovatno uz pomoć psihoaktivnih tvari biti nešto bolji. Kada su, međutim, zadaci kompleksniji, sredstva djeluju kontraproduktivno“, kaže ovaj znanstvenik.

Schleim podsjeća kako zaboravljanje ima i važnu prirodnu ulogu. „Naš mozak nije aparat koji jednostavno pamti sve informacije, nego je njegova funkcija i zaboravljanje nevažnog“, kaže on. Dodaje da se ljudi već stoljećima zanose idejama veće koncentracije uz manje sna, ali da čarobni štapić još nije otkriven.