Knjiga puna "prljavog rublja"

Nije još prošla ni godina dana otkako je 67-godišnji Theo Zwanziger prepustio kormilo njemačkog nogometnog saveza (DFB) svom nasljedniku Wolfgangu Niersbachu, a iz tiska je već izašla knjiga u kojoj bivši boss pere prljavo rublje njemačkog nogometnog svijeta. U svojoj autobiografiji "Die Zwanzigerjahre", koja se u naslovu poigrava značenjem Zwanzigerovog prezimena (zwanzig=20, broj godina koje je Theo Zwanziger sudjelovao u radu DFB-a), bivši visoki nogometni dužnosnik kudi, hvali i napada svoje prijatelje i bivše kolege - od Jürgena Klinsmanna, preko predsjednika Bayerna Ulija Hoeneßa do svoga nasljednika Niersbacha. Oni koji su imali priliku pročitati knjigu prije nego što se službeno pojavila u prodaji osupnuti su i zgroženi indiskrecijom bivšeg predsjednika DFB-a koji se uvijek predstavljao kao "čovjek od dogovora i kompromisa", a ne kao konfliktna osoba.

Razgovori iz muškog wc-a

Recenzenti priznaju da se na 327 stranica retorički vještog pravnika može pročitati zanimljivo napisano štivo u kojem se doznaju detalji iz privatnog života nekada jednog od najmoćnijih ljudi u njemačkom nogometu - npr. o njegovom djetinjstvu i odrastanju bez oca koji je umro prije nego što se Zwanziger rodio. Ono što ljubitelje nogometa međutim sigurno više zanima su anegdote i epizode iz zadnjih 20 godina njegovog života i njegove karijere sportskog dužnosnika. Za nju su ga, tvrdi Zwanziger, pripremila iskustva s političkog parketa. Prije nego što je počeo povlačiti konce u Njemačkom nogometnom savezu Zwanziger je, naime, bio političar Kršćansko-demokratske stranke (CDU). Ljubitelji nogometa će sigurno s velikim zanimanjem pročitati da je ponudu o vodstvu DFB-a u duetu s Gerhardom Mayer-Vorfelderom Zwanziger 2004. dobio - u muškom wc-u! Iznio ju mu je tamo njemački nogometni "car" Franz Beckenbauer.

Čista indiskrecija

Bivši predsjednik DFB-a je stavio crno-na-bijelo i ono što se u kuloarima šuškalo - da se Klinsmanna odmah nakon lošeg starta 2006., a još tijekom Svjetskog prvenstva u Njemačkoj htjelo smijeniti s mjesta izbornika i na njegovo mjesto postaviti Mathiasa Sammera. To zvuči danas više zabavno nego dramatično kada se zna kako je Njemačka turnir završila - na trećem mjestu. No malo tko u Njemačkoj javnosti gleda s humorom na verbalne napade kojima je u knjizi Zwanziger obasuo moćnog predsjednika Bayerna iz Münchena Ulija Hoeneßa. Ovaj ga, kaže, potpuno razočarao svojim djelovanjem na međunarodnoj nogometnoj pozornici izjavama tipa "Što ćemo se uzbuđivati, ionako su svi korumpirani".

Hoeneß je na taj napad uzvratio žestokom paljbom preko medija: "Već odavno sam znao da je Zwanziger loš predsjednik. Ova će ga knjiga konačno gurnuti u izolaciju." Šef Uprave Bayerna Karl-Heinz Rummenige je manje oštar, ali ne i manje iznenađen Zwanzigerovom knjigom: "Ne znam zašto se uopće ovakve stvari objavljuju. To je, na koncu, čista indiskrecija. Ja smatram da jedan predsjednik DFB-a mora uvijek sa stilom i na nivou baratati sa svojom diskrecijom i indiskrecijom."

Pukotine na finoj fasadi

Nimalo diskretno Zwanziger ne kritizira svog nasljednika Wolfganga Niersbacha. Zamjera mu da ga zanima samo nogometni "biznis" i da premalo pozornosti poklanja socijalnim i političkim aspektima rada Njemačkog nogometnog saveza. Tako mu zamjera što je propuštena prilika da se na Europskom prvenstvu u Poljskoj i Ukrajini susretom s ukrajinskom oporbom pošalje jasna politička poruka u smjeru ukrajinskog vrha, kao i da je posjet reprezentacije Auschwitzu odrađen - prebrzo i simbolično.

U frankfurtskoj centrali Njemačkog nogometnog saveza samo u čudu vrte glavom nad ovakvim istupima svog donedavnog šefa. Zwanziger je svojom knjigom pokazao da je vrli svijet njemačkog nogometa, koji se u javnosti obično predstavlja kao klub fine gospode koja s nivoom i profesionalnošću obavlja svoj posao, pun netrpeljivosti, borbi za moć i "prljavog rublja". Zanimljivo je kako će se Zwanzigerova karijera nastaviti. On, naime, još uvijek na međunarodnoj pozornici (u UEFA-i do 2013., a u FIFA-i do 2015.) zastupa interese njemačkog nogometa - i onih aktera koje je u svojoj knjizi "odrao".

Njemačka javnost nagađa o motivima ovog (ranog i prljavog) obračuna bivšeg predsjednika Njemačkog nogometnog saveza sa svojim donedavnim partnerima. Jedni misle da je riječ o promišljenoj marketinškoj strategiji da bi se Zwanzigerova knjiga što bolje prodala, drugi da je riječ o povrijeđenom ponosu ogorčenog bivšeg moćnika koji je moć - izgubio.