Kitolov kao dio norveške tradicije
22. lipnja 2008
U Norveškoj se na to pitanje gleda znatno drugačije. Njezina je vlada u ovoj sezoni dopustila ulov 1.052 kita uz obrazloženje da u domaćem moru trenutačno ionako živi 110.000 tih morskih sisavaca. Pri tome se kod Norvežana ne radi samo o pukom gospodarskom aspektu kitolova, nego i o održavanju tradicije i nacionalne kulture.
Na kita treba čekati danima
U tvornici na južnoj strani norveške otočne skupine Lofoten nekoliko muškaraca u gumenim čizmama obrađuju svježe ulovljenu ribu. Jon Arne Markussen svezao je plastičnu pregaču, njegove su ruke do laktova u narančastim gumenim rukavicama. On uzima dvije ribe, povezuje ih na perajama i baca ih u plastičnu posudu koja se nalazi pored njega. Riba potom odlazi na daljnju obradu, na čišćenje, soljenje i sušenje. "Ovo je bakalar, njega je teško uloviti kada je vrijeme nemirno. Ista je stvar i s kitovima. Mi smo često danima na moru, po vjetru i kiši, u iščekivanju ulova", kaže 30-godišnji ribar.
Šef ovog pogona Jan Odin Olavsen i njegova četiri brata potječu iz obitelji koja se tradicionalno bavi lovom na kitove. Trgovina s drugim vrstama ribe samo je usputna zarada. U ovoj se tvornici uglavnom obrađuju tone i tone kitovog mesa. Olavsen oduševljeno priča o njegovom okusu i kaže da ga jede radije nego svinjetinu ili teletinu. "Kit dugo slobodno plovi po moru i pojede puno velikih lijepih riba. Kod svinje se nikad točno ne zna što je unutra. Kit je jednostavno imao ljepši život, pa je zato možda i ukusniji obrok", uz smijeh priča Olavsen.
Sve manja potražnja za kitovim mesom
Za njegovu obitelj i zaposlene lov na kitove znači da njihova mala tvornica cijele godine ima dovoljno posla. U luci leži ribarski brod "Nybraena" i čeka na iduće isplovljavanje. Jan Odin Olavsen je naručio ogromne količine leda za idući lov. Tako će skupocjeni teret ostati svjež tijekom čitave višednevne vožnje brodom. Olavsen i ove godine ide u lov na kitove. On ne želi pričati o tome koliko će ih uloviti i kada će isploviti, jer šok iz 1982. godine još uvijek nije zaboravljen. Tada su aktivisti jedne međunarodne organizacije za zaštitu kitova potopili jedan od njegovih ribarskih brodova.
On se još uvijek boji novih napada. I to mada glasnogovornica ekološke organizacije Greenpeace u Norveškoj Bente Myhre Haast tvrdi da je taj strah neopravdan. Ona ističe da lov na kitove posljednjih godina stagnira, jer stalno slabi potražnja za kitovim mesom. "Radi se o malom broju ulovljenih životinja i nekolicini ljudi koji žive od toga", kaže predstavnica Greenpeacea.
Odgovoran odnos prema prirodnim resursima
Karsten Klepsvik, predstavnik norveške vlade na sastanku Međunarodne komisije za kitolov u Santiagu de Chileu, smatra da u lovu na kitove nema ničeg što bi trebalo osuđivati. Osim Norveške, lov na kitove dopušten je i u Japanu, Islandu i Danskoj. Norvežani pri tome ističu da se kod kitolova mora odgovorno odnositi prema prirodnim resursima, isto kao i kod lova na slonove ili sobove. Oni naglašavaju da u njihovom moru ima dovoljan broj tih morskih sisavaca te da njihov opstanak zato nije ugrožen. No, Međunarodna komisija za kitolov i Europska unija ne dijele to mišljenje.
A to pak kitolovac Jan Oldin Olavsen ne može shvatiti. "Bio sam star sedam godina kada sam prvi put išao u lov. Tada sam dobio morsku bolest i htio ići kući", priča on i oduševljeno kaže da je osjećaj kada se izađe na otvoreno more za njega jednostavno neopisiv. "No to je istodobno i naše zanimanje, naš izvor zarade. Mi smo s tim odrasli. To je nešto što se prenosi s generacije na generaciju", zaključuje norveški kitolovac.